SRĐ

— 605 —

Naprotiv, Stefan Srijemski, stariji sin Uroša I, ostavio je u historiji sramotnu uspomenu. Pohlepan za cašću, nije se zadovolio kralevskim naslovom, što mu je otac udijelio još početkom 1271. g., već htjede da kra]_evskom naslovu priloži i vlast krajevsku. Nije se zadovojio što je oca pokorio svojoj voji, već dade povoda da u državi bukne građanski rat, te, sakupivši oko sebe snažnu vojsku, potuče staroga rodit,e]a u poju gatačkome u Hercegovini; radi cega malo kasnije Uroš I puće od tuge na srcu. Ovo grdno i sramotno djelo toliko je Srbe rasrdilo, da je Stefan, da umiri duhove, naredio da se iskopaju kosti pokojnoga oca i prenesu u manastir Sapoćan i ondje sahrane; stade graditi crkve i manastire i posla kao zavjet darova, zadužbina, cak i u Jerusalim. God. 1275. pade s kona i prelomi nogu, te podijeli s bratom Stefanom Urošem Milutinom vladavinu i prenese stolicu u onaj dio Srbije nazvan Srijem, po kojemu i on primi prezime (Srijemski). Iz ovoga, što smo do sada kazali, mislimo da se može zak].u6iti: a) da je onaj srpski kraj, kojega Dante spomine, Stefan Dragutin Srijemski; b) da se aggiustare ima bez sumne pretpostaviti glagolu vedere, te da znaci udesiti, ispraviti, imitovati; c) da rijec kalup ovdje znači tip; d) da adverbij male oznaćuje rđav uspjeli u materijalnom izrađivanu nekijeh novaca u nekijem mjestima Srbije, koji su bili metalne smjese lošije, nego li mletački novci; e) da novac (groš) samo individualizuje kraja, inače opakoga, pošto se odmetnuo od oca, kojemu je oduzeo prijesto i život; f) i, na posjetku, da su najstariji komentatori Božanstvene Komedije mnogo tačnije ovaj stih objašnivali, nego li kasniji, naročito pak mnogi moderni. Preveo s italijanskoga Ijjubo N. Vlaćić. ж