SRĐ

— 683 —

Da trampiše među sobom oči; 01 sad znadem da trampiše 1 glas; 1 ) Jer taj glas je, što rastav]a plaho Ruke naše, što t' odovlen goni, I'ozivjuci danak na ustanak. O, sad idi! Dan je sve zračniji. Romej. Dan zračniji — a naš jad mračniji. 2 )

[Ulazi dojila]. ') Ovđje je nemacki prijevod pogriješen u smislu. To je do starijega teksta. Ali mi je za eudo, da. se je i u naj novijem izdaiiu (g. 1891.), savjesno popravlenom od „deutsche Shakespeare-Gesellschaft", ta pogreška mogla potkrasti. — 0! now I wot they have changed voices too (o! sad ja znam, one su zamijemle glasove također). Radi se o pocrtanoj riječi wot: da li je to ivot (znam) ili je icould (htio bih). Jer ima teksta sa wot, a ima ih i sa would. Prije no se za jedan odlucimo, opaziću ovo: Poznato je da su u žabe oči lijepe, dok su u ševe ružne. Zato prosti narod (u Ingleskoj) veli, da su ševa i žaba izmijenile oii. To isto govori i Romejeva luba: Kažu, žaba i puhača gadna Da trampiše među sobom oči. Ali čemu bi Julija želela (would), da ševa i žaba zamijene uzajamno i glas? (Kako je baš u Nijemca: I)ie Lerclie, sagt man, icechselt mit der Krote die Augen: mochte sie doch auch die Stimmel). Ne samo što nema tome nikakvoga razloga, već bi to dohekle bila pleonazmička figura, i ne lijepa, zajsto. Ta Julija je već rekla: To jo ševa, što hrapavo pjeva, Štono kriči kr'ještećim neskladom I onako neugodno pišti. I Julija je imala razloga za to. Nije li prema tome naravno da pristavi poslije: Kažu, ševa i puhača gadna Da trampiše medu sobom oči; O! sad znadem (icot), da trampiše i glas. Biva: ta ševa, koja nam svojijem pijevom daje znak, da nam je red dijeliti se, pjeva tako hrapavo i neskladno, e sad razumijem (wot), da su ševa

i žaba zamijenile ne samo oči, već i glas. — Ruskoni je ovdje šest stihova izostavio! ') Ni ovdje nije Nijemac do kraja jestetički tačno preveo: Jul. 01 now be gono: inoro light and light it. grows. Rom. More light and light? — more dark and dark our \voes. (Julija. O! sad idi: svjetlije i svjetlije biva. Romej. Svjetlije i svjotlije? — tamnije i tamnije naše boli).

Julija svršuje komparativom; istijem komparativom počiho i Romej, a dokoncava drugijem, koji je i jestetički i leksikalni oksimoron. Slikom pak, koji ova dva stiha veže, lepota im još jače oskače. Za to je iiemački prijevod slab: Jul. Stets liell und holler wird 's: ^vir miissen scheiden. Rom. Hell? Dunkler stets und dunkler unsre Leiden. Tome je očito slik kriv. — U Ruskonija je još gore: Giul. ohime! spunta il di. Rom. Si, la luce cresce .... e con essa le tenebre dei nostri cuori.