SRĐ

— 764 —

Ivan je bio kao izvan sebe od straha i od čuda, ali, savladavši se kojekako, stade pomnivo motriti stvari oko sebe: — Ovdje ima biti bio počinen kakav zločin, reče on. Ovo mi odijelo svjedoci. Na posteji se još vide nekakve mrje kao od krvi... Обе, ne muci nas više, govori što znaš! — Imaš pravo, Ivane, odgovori s mukom fratar. Znaj dakle, da je u ovoj sobi bio otrovan tvoj brat Ivan i iiegova mlada zaručnica, Lene Ohmučević. Ove u]ene svjetijke rasvjetjivahu zadnu nihovu noc. Ovo su Ivanove hajine, a one onamo negove zaručnice! — Oh, Bože moj, Bože moj, očajno uskliknu Ivan, ti me pomozi! — Izađimo brate, izađimo brate! vrisne Lene. Ovdje se umire. Muk potraja nekoliko užasnih časova, dok se fratar ne mače i, skupivši sve svoje sile, približi se zidu i odgrne jedan zastor, a na zidu se ukazaše dvije ujene slike: slike Ivana i Lene u punoj svojoj Jepoti. Ivan osta zabezeknut videci pred sobom sliku Leninu za mlađijeh godina, a Lene gotovo nije vjerovala svojijem očima opazivši Ivanovu sliku, te udre u plae. No zagledavši se boje u sliku, Ivan opazi napisano: ,,pinxit Blaxius Darschia". — Blaxius Darscliia, usklikne, onaj Drža koga sam na Janikolu gledao? — Baš onaj, potvrdi fratar; on mi je sve kazao — i kao ojačan osovi se na noge, približi se Leni i Ivanu, te uhvativši ih za ruke progovori: — Ne bojte se, dobra djeco, sad ću svršiti, sve ćete potanko saznati; hodite za mnom! Lene se jedva na nogama držala, a Ivan, uhvativši je za pas, izvede je polagano iz sobe; fratar opet sobu zatvori i pred hima izađe u gradinu pred kuc'om. Zatvori i kućna vrata i zamoli ih, da bi ga slijeđili u crkvicu, koja se je uz kuću nalazila. Vrata od crkvice bijahu otvorena; jedna ujenica gorjela je pred žrtvenikom i rasvjetjivala tamni prostor. Fratar klekne, da se malo Bogu pomoli, a to isto učiniše Lene i Ivan, moleći da ih Bog ojača u današnoj kušni. Nakon kratke molitve, prvi se diže fratar, a za him Ivan i Lene. Fratar ukaza di'hćućim