SRĐ

— 838 -

Ivo. Ta Vam je na mjestu. Аћ cujte! Onomadne je Antun trco za mnom štapom Vlaho. Bićeš mu štogod opravio! Ivo. Razgovarajući se o politiei. гекб sam mu, da se pohrvatio, jer se nada bit župan u Dubrovniku, kad se sjedinimo. Vlaho. Vazda si vesele ćudi! Ma reei mi, Ivo, jesi li i večeras iste vole? Ivo. Kako ne bih bio, gosparu Vlaho?! Vlaho. Dakle mi reci, ma pravo, kako se zabav]aš? Ivo. Jako lijepo! Ne ćete da se zabavjam u Vašoj kući i u ovakomu društvu! Vlaho. Ali mi se čini, da ti sve ne ide po ćudi. Ivo. Prostite, gosparu Vlaho, ali ja nijesam tako neskladan. Vlaho. Ma kad sam te za čas ulovio, nešto ćeš mi pripovidjeti, ali pravo. Ivo. Nemate nego zapovidjeti, gosparu moj; a ja ne varam nikoga nego samo nemoćnike. Vlaho. Hi, hi, hi! Ivo. Polako, gosparu Vlaho, er će ko mislit, da sam Vam do povohat amonijake, palc da za to kihate. Vlaho. Hi, hi, hi! Ma cuj me, Ivo, ma pravo mi reci.... (prestaje mužika. Idu unutra lako se razgovarajući i smijući).

Pojava Y. Jele i Pero (dolaze iznutra). Jele. Ti, moj sinko, ako ne pokažeš da si se ukrotio i u ponašanu i u politici, zaludu ti muka! Pero. Ma u cemu je prijekorno шоје ponašahe, neka mi ko reče; pak, ako budem kriv, ja ću se popravit. Sto se politike tiče, možemo inače mislit; što to smeta? I sin misli kadgod drugačije nego otac, pak isto opće i živu zajedno. Jele. Ma Antun udara na ovo vaše Srpstvo, da je pogubno po narodnu stvar, i da mu u našijem prilikama nenia mjesta.