SRĐ

— 878 —

Vlaho. Antune, drž' to! Ova nije ništa gora od sinošnijeh. (Poiako dokturu): Ne znani koliko ti je na mjestu sad u ovom času. Ivo (polako viahu) : Ne va].a nigda ostat dužan, kad se možeš odužit. Slave. Baš je lijepa, ali je i jaka, jer je komu kako pest pod nos. Zato, prije nego se što dogodi, idem casom privirit Jelu. Vlaho. Mogu li i ja? Slave. Sad ću je pitat (ide).

Pojava IV. Antun, Ivo i Vlaho. Antun. Ja sam ti, Ivo, osto dužan. Ma vjeruj mi, svi vi liječnici trtate oko nemoćnika kako slijepci. Kirurđija je napredovala, ali medićina ostaje kakvu je ocijenio Volter, ona dosjetjiva i svijesna glava. Vlaho. A molim te, Antune, što je to Volter гекб o medićini'? Antun. On je гекб, da je medićina gotovo najgore licumjerstvo. Vlaho. Ivo, drž' to. Bo|e da si mueo. (dolazi Slave i zove Vlaha). Ivo. Antune, budi na cemu si. (Vlaho i Slave javlaju se i idu). Vlaho. Sad nema duga između vas dvojiee. S bogom! Oba. Sluga, gosparu Vlaho ! Pojava Y. Ivo i Antun. Ivo. Ala, slijedi. Antun. Ja sam ti reko što sam ti imo rijet. Silo za ognilo. Ivo. Onda, cuj me. Kako se Volter u čemu god рогекб na kraju svoga života, tako će bit promijenio svoju nhso o medićini.