SRĐ

— 1038 -

Andrija Miliajlović se odmah uputi svojoj kući. Kad dođe do kuće, bješe u vrlo žalosnu stanu. Penući se uza stepenice on promrm].a: — Propao sam! propao! — Ali ovo ga ne sprijeći da pravi glupe raćune. Kad uđe u svoju sobu, gdje se lampa polako gašaše, osjeti se Andrija u potpunu očajanu. — Mrtav, mrtav, reee on sjednuvši. Mene više nema. Ja ne postojim, ja nemam u sebi ono što cini covjeka. Ono j a ne postoji u meni ni u kom smislu. Postoji jedno tijelo, i nime drugi upravjaju. Kad ja ne postojim, šta vrijedi da živi to tijelo!.. . Uf! — uzviknu Andrija skočivši razjaren, kidajući svoje odijelo. — Opet ulaze u mene, potajno, podlo, iza leđa! Sve mi oduzimaju, sve! Svaku riječ, svaki pokret! — I on zadrlita cijelim tijelom kao da u nemu već laze crvi truhleži. Utiša se za nekoliko trenutaka, ali tada buknu još žešće: — Sve je svršeno! Drugi govori na mjesto mene, drugi upravla mojim pokretima, drugi sve, ja ništa!,.. Osjećam s vremena na vrijeme potrebu da kupim drukciji šešir, da obučern drukćije odijelo, okovratnik drugog oblika, osjećam po katkad potrebu da se drukčije ćešjam ... Dakle, drugi me i oblaće i ćeš^aju! Zar toliko biti nizak! Sto puta niži od onog, cijim mislima upravja okrugli komad srebra ili zlata. Ne samo da sam nizak, već sam jadan, bijedan, jer me drugi imaju do u najnranim sitnicama; oduzelo mi je sve, cak i ono što je najnižem ćovjeku nemoguće prodavati. Ha! ovoga puta je svršeno! Svršeno za svagđa! — uzviknu glasno Andrija Mihajlović. On poblijedi kao list hartije; oci se uvukoše u lubanu kao kornačina glava u svoj oklop: usne mu se stiskoše; zubi učiniše mu se veći i bjeji, brada đuža i mekša. Na bijelom beskrvnom vratu ispupčena muska jabučica penaše se i silažaše besprekidno kao da Andrija nešto mučno gutaše. Drlrteći, Andrija uze sa police jedan brijač. — Svršeno! svršeno 1 — promrmja on ponovo, drlrtećim glasom, zablistalih vlažnilr očiju. I u jednom divnom pokretu, zatvorenih očiju, nevjerovatnom mirnoćom prinese brijač ispod grla. — Jaolr! — ciknu divlački Andrija, zgrožen, zavitlavši brijač daleko od sebe. Ostade na mjestu, nepomičan, podignu-