SRĐ

— 1094 —

vjetrom i strujama raznesena po cijelome svijotu. Takav je slučaj reg-bi bio u avffustu 1883 g. i u projeću 1902. Znanstvena promatrana po cijelom svijetu pokazala su, da se između 1902. i 1903. godine znatno umariila prozračnost vazduha. te daje tog-a radi jakost (intensivnost) sunčanijeh zraka oslabila. Švajcarski flzičar Henri Dufour opazio je na aktinometni (sprava za mjererie tojilote sunčauijeh zraka), da je to slablerie počelo u dećembru 1902. i da je raslo do marta 1903. otkad je opet počelo malo po malo opadati. Mjereria A. Gockel-a, posmatraria M. Wolfa u Hajdelbergu, S. l'. Lang'ley-a u Vašing'tonu i Ladislava Gorcynskoga u Varšavi potvrdila su vanrednu neprozračnost vazduha. Pomenuti švajcarski fizičar tražio je uzrok ovoj neobičnoj pojavi i pripisao ga sitnom prahu izmetnutu iz vulkana Antilskijeb, a osobito iz brda Pelee tijekom silovitijeli provala u proleću 1902. Reklo bi se nemoguće, da nebesko tijelo veliko kao naša zemla može biti prekrileno prašinom uslijed provale kao što je bila na Martinici. No su ove vulkanske pirovale tako silne a prali što ga hbaee tako sitan i lak, da dopre i u slojeve gdje je vazduh vrlo prorijeđen, na 60-70 kilometara visine, te u kratko vrijeme obiđe na krilima vjetra cijeli svijet, tako da mu treba godina dok sav popada i staloži sc na površini zemalskoj. Taj sitni vulkanski ^jrali ne umarii samo prozračnost vcć odbijariem i rasipariem svijetla prouzrokuje osobitijeli pojava u atmosferi zemjinoj. Još nazad dvadeset godina pripisao je p]nglez Lockver provali vulkana Krakatau u Sundajskom moreuzu one prekrasne atinosferske pojave o sumraku, koje su se na cijeloj zem]i viđale jiod kraj 1883. i početkom 1884. godine. 20. maja 1883. nakon 203 godine mirnog počivaria počeo je Perbuatan, najviši vulkan na ostrvu Krakatau, izbacati pepeo i guste stuiiove dima, a u noći između 26 i 27 avgusta i. g. nastupi najužasnija katastrofa otkad ludi pamte. Veći dio ostrva s Pikom Perbuatanom propađe u rii.ore, samo južni dio ostade i dobi iz mora priložak sa zapadnc strane ; dva ostrva, Calmeyer i Neers, nikoše iz mora da nakon malo iza kršteria opet iščeznu s lica morskoga; druga dva ostrva u blizini, Verlaten i Long'. porastoše u veličini, ali divnu riihovu vegetaciju zatrpaju debeli slojevi pepela; ogromni morski val pohara obale Sumatre i Jave i prijeđe cijeli Indijski i Tihi Ocean sve do obala Južne Amerike; jaka barometrijska kolebai'ia primijetiše sc na cijelom svijetu, a ogromna množina vodenijeh para i vulkanskoga praha prouzrokova svagdje vanrednijeli atmosferskijeli pojavu, među kojijem ona divna crvenila o sumraku, kojih se bez sumrie mnogi čitalac i danas sjeća. Te iste godine na б scptembra vidio je Bishop u Honolulu, na Sandvićskim ostrvima, za prvi put, onaj tamno-crvenkasti obruo oko sunca, koji je po riemu i ime dobio i koji je najveću intensitat dostigao u projeću 1834. a vidio se postepeno opadajuć do juna 1886. godine. Tad se (1886-1891) jiojaviše i oni visoki oblačići, koji su olinoć svjetlucali slabijem srebrnijom svijetlom i koje je astronom O. Jesse u Berlinu nazvao „svijetlim noćnim oblacima".