SRĐ

— 1115 —

strah ni za brigu, kad je prelazio preko opasnoga klanca. Prvi je put vidio, jednog lijepog oktobarskoga jutra, kad ga je cist vazduh i blago sunce izmamilo da se popne donle. On bijaše na čelu nekolicine vojnika postavlenih da straže emilsku cestu u malenoj tvrđavi kraj Ozana, Bio je on čuo, da se Lucija s drugijem plemenitijem djevojkama iz Boloiie povukla u rajsku pustinu, usred guste šume, da se otme nasladama svjetskim, da se posveti molitvi i da se udaji od sirovijeh sporova, koji uznemirivahu grad. Crkvica, što je sagradila, bijaše posvec'ena svetoj Hristini, a susjedni manastir, koji bijaše poprimio pravila kamaldolska, bijaše po redu -drugi, za žene, priznat i dopušten od blaženoga Rudolfa. Lucija bijaše žrtvovala svoju dugu i crnu kosu, a tanku i hežnu svilu zamijenila sirovom i teškom vunom. Ali nezina Jepota, i u poniznijem ћаЦпата, ponosito odsijevaše, kao što katkad zvijezda sjaje među pretrgnutijem oblacima: tako da, kad ju je mladi vojnik vidio na otaru, pod zvjezdanim svodom malenoga hora, i, među bijelijem i miomirisnijem lijerima, obasjanu suncem, koje prodiraše kroz malen prozor, duša negova ne nade više pokoja, za uvijek upijena u onu andeosku pojavu, uvijek obuzeta onim prejupkijem licem ružičastoga bjedila oživjenog od dva velika crna oka. Lubav raste i raste legenda. Ne rodi se zora na nebu a da ne vidi mladića gdje sokoli i podržava gotovo, sa žestinom strasti, svoga bjelca preko strmoglavnijeh klisura, put sedmeroizvornoga manastira. Budila se dubrava na prvi posmijeh svjetlosti, ili se vihor burno spuštao u dolinu; romonio doje tiho potočič, ili bujica udarala bijesno o Juskavi glinac, eno zalubjenoga viteza, gdje prelazi preko vazdušnoga zida, da prispije na molitvu u zoru, na jutrenu, e da vidi Luciju. — Dakle, misli ona međutim, ni medu najskrovitijim vrletima gorskim ne može se nači žudeni mir? Pače, dok stoji prostrta pred otarom, ćuti nad sobom strastveni pogled mladićev, te joj srce drhće. Strah, da se ne zajubi, otkriva joj, da ga već lubi, te plače vapeći nebesku pomoć. Nadvoru šuma žubori vjetru, a na prozorima cvrkutaju vrapci. Prisoije decembar. Lucija se nada, da će snegovi držati daleko vatrenoga lubovnika, te da će ga tako moći zaboraviti. I doista zamete