SRĐ

- 76 —

Gospođskoga zrak pozora, lijep' ujudnos, lupkos draga, svijes visoka, ćud priblaga, razbornoga slas govora, plemenitos srca vrijedna i ostale nebrojene pohvaleno sve kreposti u najjepši cvijet mladosti, ke š liim bješe sadružene, š nim padoše, š riim stamrieše

Blijedu dubje i okoli, ke svud paziš, o putniče, prije ga ne bi, sad prem niče, rijeka od suza čim se proli u nej)lodnoj soj pojani. Porođ tmasti od bolesti i svjedočiće dugo vrime Lovorkovo samo ime, jak nas može Juto smesti, čim Lovorka spomiriamo.

— Questo Epitafio fii dctto nell'Academia degli Oziosi Eruditi il Di 10 di Gennajo — 1707, facendo li Sig.ri Academici il funerale pel q.m Lorenzo Giugno di Sorgo CouAcademico perito noll'acquo di Lesina in Dalmazia, mentre andava per Venezia li 2 Novemb.e 1706". — (Rkp. Mal. braće, 192). Pjesma je znatna vee s 'toga, što je, vala da, jedini sitniji ostatak, o kojem sigurno znamo, da su ga čitali na zboru u „družini dangubnijeh".

DRfl«flT. Mjeseca Decembra p. g. glumili su u „Theatre Antoine" u Parizu Šekspirovu tragediju „Kralj Lir". Prijevod je — sasvijem nov — od P. Lotia i Vedel-a; uspjeh veličanstven. Prenosimo riekoliko usti-ižaka iz ocjene poznatoga đramatskoga kritičara G. Trarieux-a: „Ovaj je Lir bio moguć jedino nakon revolucije u kiiiževnosti i u francuskom ukusu. Da ga pripravi; trebalo je historičko čustvo, Taine i Renan, naturalistička vojua, Zola, Jubav za silom, Ibsen i Tolstoj .... Trebao je nakovari i mlat velikoga Flaubert-a, da sastučc jezik prevodilaca, г! isto doba muzikalan i tačan Novi duh — realizam -- poslije klasicizma i romanticizma usugjuje se mjeriti diva i mjeriti sebe ^Jred riim. I on se pokazao vrstan da ga pretoči vaskolik kakav je. To je divotna tečevina , . Ne zborim ovdje vajda o glumcima, . . . već o dubokom razumijevaiiu teksta biva šekspirskoga duha." — Kritičar opisuje utjesak na piibliku, kad je pala zavjesa posledrieg čina, pa završuje : ,,U tijem časovima čovjek se tješi da je dramatski kritičar, te se sjeti, da je katkada Umjetnost Jepša od Zivota. To je vrlo rijetko; ali je ta rijotkost uprav ono što daje cijene Lepoti." PROSVJETfl 1 ZNANOST. Srpski i lirvatski kurs u Pragu. — Srpsko akademsko društvo ,,Sumadija" i hrvatsko „Hrvat" u Pragu uzeli su zajednički stan, da bi mogli složno raditi na pitariu srpsko-brvatskog zbližeria. Oba su društva uvela kurs za učerie srpskog jozika, te je na taj način braći Cesiina pružena zgodna priiika, da lako nauče naš jezik i da se upoznadu sa prilikama našega naroda.