SRĐ

- 92 -

Mare. Ko kopa? Supilo'), a da ko? On sveđ rađi u manastirskom vrtu, kad je potreba. Bajo. Ne krij meni, ženska glavo; znam ja sve. Mare. Nije Bog mi do 2 ), niko drugi nego Supilo. Bajo. Ivakav Supilo! jadna ne bila! Ti kopaca nijesi ni gledala. Mare. Kako nijesam! Bio Bog s nama! Ponijela sam mu jutros rakiju, a docnije ručak. Bajo. A kopa li ko drugi uza n? Mare. Niko, nego mu ja pomažem oplijevsti travu, a na ruku mu je kadgod i fra Ivan, pa i Otac G-abro čeprja :! ), kad mu šune, motičkom 4 ) po docima. Bajo. Eh kake ste se, pogani, dogovorili! Ma zaludu vam muka; znam ja sve, a za to sam i došo. Nego, molim te, Mare, pristani mi na dobro, pusti me da progovorim s gosparom Ivom; o glavu mi je. Mare. S kakvijem gosparom Ivom?! Bajo. Eh ti hoc'eš meni užeć rog za svijeću! Da, da! Nemoj, bogati, izvijat, no mi čisto kaži; ela moja vrla Mare! Mare. Ti si, moj čovječe, Žašo')! (niaše rukom preko čela), Bajo. Ja zašo! Da ne gledam gdje sam labaro jedna (Mare bježi prema stubama). Slika III. Prijašni i Otac Gabro. Otac Gabro (slazi niza stube i izlazi s pismom u ruci). StO je to? StO se karate? (Bajo pristupa ruci). Mare (poiako ocu Gabru). Promislite, oče; ište u manastiru gospara Iva i misli da on ono kopa u docu. Ima bit jadan čovjek krenuo glavom! Otac Gabro (i a ko Mari). Eh nije ga jadnika sasvijem doma 6 ), a vrag ni ore ni kopa, nego udi gdje može Judima. Ajde ti, ja cu ga smirit (Mare ide). ') Tako se zvao neki težak u Cavtatu. 2 ) Uskiik i zaklotva. 3 ) Ceprkati. ') Hoti&ak (motička) mala je motika. 5 ) Krenuo glavom. 6 ) Nije <ja đoma znači nije u svojoj svijesti,