SRĐ

— 145 —

Ali ne možete ga vaspitati da osjeea tuđe patne, to je mane moguće nego li olovo u zlato preobratiti. „Može se uvjeriti sebičnaka cla može, odričući se mane, doći do veće koristi; rđav se čovjok može navesti da sebi učini veće zlo kako bi drugome ućinio kakvu pakost. Ali oboriti sebičnaštvo i nevajanstvo, u nima samim, to nije mogućno, kao što se ne bi moglo maeku navesti da nema pravo što hvata miševe. Herbert Spencer, i ako polazi s druge tacke stanovišta, usvaja s engleskom školom da se ćovječji harakter može na kraju krajeva preobraziti, pod stegom spojne sile i životnih pogodaba; ali to djelo preobražavana treba da traje vijekovima i praktički ova teorija ne ulijeva hrabrosti čovjeku, jer se za učene ne može računati na deset vijekova života, nego samo na dvađeset godina. — I kad bih htio da se dam na svoje moralno usavršavane ne bih mogao. Ja ne bih mogao da se borim protiv svoga haraktera, to nasjedstvo mojih predaka koje predstavla hijade a može biti i milijune godina ispitivana organski sređenih u mome mozgu. Sta da se radi protiv te strašne koalicije predaka koja ustaje protiv moje lično slabe voje čim hoću da se otresem jednog dijela nihova naslijeđa? Nije pametno ni pokušati bunu, propast je unaprijed izvjesna. Ali se mogu utješiti misleći da će kroz pedeset hijada godina moji potomci, utjecajem društvene sredine i nasjedstva, postati kao usavršene mašine, navijane čitave vijekove, a mlivo će od nih biti odanost, inicijativa, itd. I ako ovo pitane, posmatrano s toga stanovišta, prelazi opseg predmeta o kome ćemo govoriti, mi ćemo ipak rado da ga pretresemo u svoj negovoj općenitosti i s one za protivnike naše najbo|e strane. Teorije što sad izložismo nama izgledaju dobai' primjer umne lijenosti koja kao praotačastveni grijeh ne iščili ni iznajvećih umova, i koja čini da bez otpora podliježu sugestiji riječi. Mi smo tako mnogo navikli da mislimo riječima, da nam riječ krije stvarnost koju predstavja. Zato što je riječ jedina, ona nas goni silno da vjerujemo u stvarno jedinstvo stvari. Sugestiji koju je izazvala riječ harakter imamo da zahvalimo za lijepu teoriju o nepromjenivosti haraktera. A ko ne vidi, zbija, da je harakter samo resultanta? i to resultanta 10