SRĐ

— 150 —

su pobijedili u toj noprelđđnoj borbi naše čovječanske prirode sa životinskom prirodom, nijesu znali za prave radosti vedrih i neospornih pobjeda. Neka se još jednom zna, da posao kojemu biježimo opće crte nije tako težak kao posao posvećivana sebe, jcr drugo je boriti se protiv svoje lijenosti i svojili strasti, a drugo jo tražiti da potpuno uništimo u sebi sebičnaštvo. Pa i u tome obliku borba je duga i teška. Neznalice i uobraženi ne mogu pobijcditi. Citavu taktiku vaja znati i upotrijebiti i dug posao primiti. Ući u arenu bez poznavana psiholoških zakona ili bez primana savjcta onoga koji ол г е zna, to znači htjeti u šahu odnijcti pobjedu ne znajući šaha, ne poznavajući izvježbanoga protivnika. Ali, reći će pristalice himorično slobodne voje, kad vi ne možete ništa da stvorito, kad vojnim radom (fiat) ne možete dati snage nekoj pobudi ili nekom pokretaču koji nema ove, onda nijoste slobodni! — 0 jesmo, slobodni smo, i no žclimo da budemo drulcčije slobodni; u mjcsto da tobož dajemo snagu nckoj pobudi prostim hoćencm, nckakvim činom, tajnenim, čudnovatim i protivnim svima naučnim zakonima, — mi lioćemo toj pobudi da damo snagu pametnom primjenom zakona o asocijaciji misli. Mi vladamo ludskom prirodom pokoravajući joj se. Jedino jemstvo za našu slobodu jesu psihološki zakoni, oni su i jedina oruđa za naše oslobođcne. Sloboda je naša samo u đeterminizmu. Eto, to je sporna tačka. Naši protivnici vele: Ako ne usvajate da voja može iz svoje slobodne inicijative, bez ikakve zefe, da obezbijedi jednoj pobudi bez snage nadmoćnost nad drugim moćnim pobudama, vi protpostav]ate da je najprijc žeja postojala! Ako vaš đak ne želi da radi, ne će nikad raditi. I vi ste se sad povratili na sudbinu svirepiju nego što je kalvinistička sudbina, jer kalvinist neminovno određen za pakao no zna da mu jc to suđeno i nada ga nebesna nikad ne ostavja. — Ali taj vaš đak dubokim izučavanem savjesti može saznati da ncma žeje, da nema naclalmuća, pa dakle, da je i svaka muka uzaludna, nadu treba da odbaci. Pitane dakle, ovako ne može biti jasnije. Ja želim ili ne želim nešto boje — ako ne želim svaki je napor uzaludan — a kako žeja ne zavisi od mene, kako nadahnuće ide na