SRĐ

181 —

ŠEKSPIROVI SONETI preveo s ingleskoga — Antun Krespi. Posveceno Ivu pl. Saraka. (2). 71 -i Sonet. Kad usnem vječniin spavom, ne plači za mnom du].e, No mrtvog zvona bude trnurni se zvuk razl'jegat, Davajuć na glas sv'jotu, da s ovog sv'jeta huje I ja međ gamad gnusnu napokon odoh l'jegat. Usčitaš 1' ove crte, nemoj se ruke sjetit Što napisa ih negda, jer ja te Jubim toli', A da iz tvoje misli prije bi rad izletit, No moj da spomen tebi uzroci cigle boli. Oj 1 ako 1' na te pjesni oko ti kad poteče, A meni t'jelo davno u prašinu jur mine, Tad moje b'jedno ime nemoj ponavjat veće, No nek i tvoja Jubav s mojim životom gine; Jer mudar sv'jet bi onda prodro u tvoju tugu, I sa mnom, pošto umr'jeh, izvrgo tebu rugu. 123-i Sonet. Ne! Ja da m'jenam — vr'jeme — ti ćeš se hvastat trudno: Te piramide tvoje, zgrade sveđ živje moći, Za mene n'jesu ništa ni novo niti čudno, Već gizda stvari, što su vidjele davne oči. Naši su dnevi kratki, pa divimo se danas, Gdje ti nam sve to šaraš кб grohlo od starosti, I voliji smo reći da je stučeno za nas, No promislit da o tom čuli smo pričat dosti. Tebe i tvoje knige ja čekam na megdanu; Ni sadašnost me čudi niti me čudi prošlost; Laž u arhivim tvojim, laž gdje nam oči stanu, Jer skova mahe-više sve tvoja vječna naglost. A kunem se, i ne ću nikada poreć' sebe, Istinu sveđ ću Jubit, sveđ prezirati tebe.