SRĐ

- 187 -

ploštimice, nego možebiti koji put oštricom, i ako ga nije ranio, to je bila osobita sreća napadaeeva. Napađac, možebiti je bio onaj isti čovjek, kojega Jozefo kasnije nađe zavraćenijeh rukava na đrugom mjestu na đonemu putu. Ali odmah malo poslije prvoga hica drugi čovjek, koji je bio nešto da]e od prvoga, ispali drugu pušku, te sada zrno rani A r inćenca smrtimice u lijeva rebra. On odmah osjeti da ga ostavja životna snaga, te zavapi: „Ajmeh, 'ubjen satn!" Jozefo ga pridrži, da se ne sruši na zemlu, a ona dvojica pobjegoše niz ulicu. Dum Nikola iz svoje kuće dočuje oba liica i zaviče Anici Balabanovoj, koja već bješe u poste|i: „Anica, ču li spcirat (puknuti) clva puta ovdi (ovdje) blizu ?" Anica će nemu: „Ouh". U toliko rahenik reći će drugu: ,,Da mi se* ispoviđeti!" Ovaj ga po malo doveđe do ispod Dum Nikoline kuće, pak ga ostavi na putu na zemji, gdje mu se točilo mnoštvo krvi l pođe u Dum Nikole kazat mu da ide na put, da ispovjedi ranenika. Ali Dum Nikola ne mogaše se od uloga kretati. Jozefo morade poći po liječnika i po drugoga popa a u toliko obavjesti Anicu i Margaretu parohovu, da je Vinćenco rahen i zamoli ih da mu pođu u pomoć, dok se on vrati. One ga, kako smo prije kazali, digoše i odnesoše u parohovu kuću i položiše na posteju, a krv mu je još tekla. * * * * Dum Nikola nije se mogao maknuti, da ispovjedi ranenog Vinćenca. Stoga Jozefo Đu}ani pođe da traži Dum Vicka, parohova zamjenika. Kad ga nc nacte, pode da traži Vinćencova brata (ili Dum Vickova?) Đovanija i Marina Macatella. Putem, pod baštinom Iva Melei, susrete gospara Ivana Šiškova Gradi (Gredića), koji je jahao a imao pred sobom slugu. — Jozefo pripovijedi dogođaj gosparu Ivanu; onaj se vrati s nim i pođu u Dum Nikole, gdje nađu Dum Jera Radeja (Radegli) i Rada Baienici. Gospar Frano dade kona Jozefu da dovede oca u rauenika. Jozefo nade na putu nelcoga čovjeka u velati zavraćenijeh rukava. Je li to bio jedan od ubojica? Jozefo zaviče:. „Ко je to?" Ali kako sam pripovijedi; „Immediate guello (odmah on) namaJcnu klobuk na čelo i učini mot rukami