SRĐ

— 237 —

stranu začuju glas, da se žure, koji im govoraše: Venite benedicti patris mei. Pjesnici se požure, jer se približavaše noć. Pošto se voć smrklo, moradoše da se zaustave pred ulazorn u zemajski raj, gdje Dante i zaspi. U snu vidje mladu i krasnu ženu da sabire cvijeće, govoreći da je Lija, koja motri Boga u negovim djelima, dok joj sestra Rahela motri Boga u sebi samoj. Kako osvanu dan, Dante se probudi, te se stade penati sa svojim pratiocima. Kad dođoše do zadne stepenice, Vergil se oprosti od svojega učenika, govoreći mu da se sađa može kretati po svojoj voji, dok dođe Beatriča, koja će mu pokazati put u nebo. 28. Žejan da razvidi šumu, što se pred nim sterala, Dante se po malo odalečuje od kraja zadnega tavana, te krene sporim korakom kroz šumu. No bistar potocić zaprijeci mu, da da]e ide. Zaustavi se, te gledajući pred sobom ugleda krasnu ženu, koja pjevaše sabirući cvijeće. On je moli, da mu se približi, a ona ga posluša i obrati na n svoj anđeoski pogled, nuđajuć so da mu razjasni sumne, ako bi ga koja mučila. Dante je pita, kako može tu da bude kiše i vjetra, kad mu rekoše, da daje od vrata čistilišta toga nema. Žena mu to protumači, te nastavi, da je ta šuma puna svakovrsnih stabala, čiji plodovi su tako slatki, da na svijetu niko o tome i ne pojmi; da se voda dijeli u dvije rijeke: Letu, koja čini da se zaboravi ^vako zlo djelo, i Evnoe, koja oživjuje uspomene dobrih djela; da su pjesnici, koji opjevaše zlatno doba, naslućivali opstanak tog mjesta; da su tu sretni boravili Adam i Eva. 29. Cim prestade da govori, zapjeva himnu: Beati quorum tecta sunt peccata, te stane hodati uz rijeku, a Dante s druge strano noj uz bok. Tek što učiniše nekoliko koračaja, opomene žcna Danta, da ponmivo pazi na ono, što se događa. I eto cijela šuma zasja nebeskim svijetlom, a zrakom se orilo ugodno pjevane. Dante upravi svoj pogled k onoj strani, odakle je dolazilo pjcvane, i ugleda sedam zlatnili svjetionika i veliko mnoštvo ]udi, u bijelo obučenih, koji pjevahu Hosana. Kako se svjctionici kretahu, tako ostavjahu za sobom sedam zračnih, žarenili trakova. Za nima idahu, dva a dva, dvadeset i četiri starca, koji pjevahu: Blažena ti, među Jcćerima Adamovim. Za starcima stupahu čeliri životihe sa šest krila svaka, a perja im bijahu puna očiju. Među ovim životinama nalazila su se kola, koje