SRĐ

— 295 —

Djevicu Mariju. Djevici s desne stoji Adam, s lijeve Petav, do ovoga evanđolista Ivan, do Adama Mojsija. Napram svetom Petru sjedi Ana, majlca nebeske кгаЏсе, a napram Adarau Lucija. 83. Vrijeme odredeno pjosniku za putovane već odraiče, treba dakle da se žuri, te još razuiotri najveće tajne naše vjere. Da to postigne potrobita je milost One, lcoja je u nebu najmoćnija, krajice anđela, majke Spasiteja. I oto sveti se Bernard obraća Djevici istićući, da je milost božja izabrala da bude majkom Spasiteja. Da pokaže, kako je Ona u istim nepresušivo vrelo nade za bijedne patnike, spomine joj moć, noograničeno milosrđe uz tolike druge blagodati, što sve porađa tvrdo pouzdano u bogolubnim štovatelima. Tada joj očituje svoje žarke žeje. Za sebo no prosi ništa; Jubav, koja mu srce osvaja, potice ga, da se obrati krajici neba, izvoru svake milosti za povjerenog mu putnika, e da mu ona isprosi motrene Boga. Toli osobitu milost još niko ne primi za života, ali ipak Bernard to prosi, tomu se nada od One, koja može sve, što lioće. Nego pošto se Dante morao opet da povrati na svijet, trebalo mu je biti oprezan, da ne upadno ponovno u vrtlog strasti i grijolia, i zato Bernard moli majku milosti, da i u buduće bdije nad pjesnikom, da ga strasti ne zavedu na grijeli i ne odvrate s pravoga puta kreposti i istino. — Netom svoti Bernard dovrši svoju žarku molitvu obraća nebeska krajica na nega svoje blage oči, da ga uvjeri, da je uslišala negovu molitvu. Približavajući se Dante Bogu, zadrieni ciju svojih žeja, osjeti da ga obuzimjo neopisivi mir. Bernard ga potiče da obrati svoj pogled k onoj strani, gdje je izvor svakog blaženstva. Sto pjesnik vidi, ne da se opisati, jer natkrijujo svaku Judsku pomisao. U negovoj se pameti gasi uspomena onili stvari, koje je vidio, ali mu živo u srcu ostaje blaženstvo, što je to viđeno prouzročilo. Dok se je trudio, dok je žudio da spozna tajnu Trojstva, tajnu združena božanske s Judskom naravi u drugoj osobi trojstva, upade niu u oči tracak milosti božje, i tada spoznade te najviše tajne naše vjere. Negova se pamet usjed ovog najzadneg ali i najvećeg dokaza milosti božje dovinula do savršenstva, ali ipak ne može da daje vidi: vizija prestaje. Da je prestala vizija, pjesnik je zadovojan, jer je svršila po voji božjoj, a želi i lioće samo ono, što Bog