SRĐ

— 377 —

Jamačno, nije to zbor mladih Judi, odgojenih u umjetnosti pod neposrednim vodstvom i ličnom upravom majstora. Dandanas, kao ,što j') zgodno primjetio Baudelairc, gluha i nesvojevo]na vladavina majstora ])roteže se daleko izvan negova atelieu-a, a kadikad čak i do krajeva, gdje se negova misao nc može zgodno da slivati. I tako, zaista, no znaju se svi ovi „zuloagiste" slikari istaknuti izvan proste spojašne i formalne imitacije. Pogdjekoji izgledaju mu kao uče.iici samo, da ga, kao Juda Hrista, u zgodnom času izdaju. U nima je jasan a dosta puta i živ razdor izmedu dva rcalizma: izmedu strogog realizma, uzvišenog i krepkog, visoko svjesnog potrebe, kojuisti osnovni uvjeti ekzistcncije umjetnosti nameću umjetniku, da medu raznim redovima i raznim jerarhijama istine izabcru više ili mahc važne; a s druge strane banalnog i vulgarnog realizma koji lioće da prikazuje, osobitom brigorn, pažnom i Jubav|u, uprav izabrane istine, površne i bezkorisne. Pogledom na ovu pos)ednu formu, tipska jo slika Luja Gimeneza u svojom glatkom i minucijoznom obliku, u svom potankom i sitničarskom anekdocizmu i u konvencionalizmu držana i izraza. Ona nam prikazuje umjetnička naličja ili najviše opalu filodramatiku stare škole, a nikako ne Judska bića, koja žive svojim životom i koja pretresaju istinskc strasti. Tipski prikazaje imitaciju velikog Fortunyja, kao što je vladala pred dvadesetak godina, ovo „Ministarsko predsobje", i svojom izvjesnom neoborivom slikarskom lakoćom i pogdjekojim darovima boja, koje se tamo-aino provlače u crvenilu i zalenilu ćilima koji presijecaju salu. U potpunoj antitezi prama ovoj formi slikana stoji umjetnost Ignata Zuloage. Nc nalazi se, jamačno, u nemu nikakva okretnost lako vještine, nikakvo nastojaiie trampe d' olil, u jednu riječ, nikakva vulgarnost ma koje vrsti. Pored opasnosti da površnom posmatraocu izgleda nevjerojatan, da se sudari sa intelektualnim običajima i predrasudama, on ipak znade zgodno da izabere istine, duboke i bitne istine, koje je veoma teško videti i a još teže izraziti, ali usprkos tome, ili bo]e, baš za to su ono i jedine istine, koje zaista zaslužuju da se odenu u formu umjetnosti. Negov je „Čuvar bikova" divan primjer psihološkog realizma, jedna od onili vanrednih prilika, koje, kad se je-