SRĐ

— 378 —

dnom vide, teško ih je zaboraviti, jer, jednom akceutuaeijom punom značaja, obuhvataju čitavu lđasu i sintetizuju čitav jedan tip čovječanstva. U onoj prilici čovjeka visokog i snažnog sa crnim, duboko urezanim očima koje znaju za opasnost i za smrt, nema nijednog detaja, koji je suvišan ili koji nije strogo potrebit, nijednog koji nam ne bi na jasan i neposredan način iskazao izraz onoga, što ta individua upravo jest. Ođeven u obično familijarno odijelo, koje regbi sačinava dio negove osobe i jednolilcog svakodnevnog života, sa zatvorenim usnama, naviknutim na red, na rijetke riječi i duge ćutne, sa nogom naviknutom da se tihom i opreznom sigurnošću nađe na rubu bezdana, negova mirna i jaka poza, sve u nemu pokazuje jačinu snažna gorštaka, odrasla u tihoj zajednici sa samoc'om i alpinskim prostorom. Živjene sa divjom životinom, koju čuva, ne samo da ga nije podivjalo nego mu je još i dalo svijest o svom čovječjem dostojanstvu. Jedina je zamjerka slici što se na kraju u krasnom zelenilu, Jubičastoj svjetlosti i u svojim lijepim i grandijoznim efektima linija, nalazi kompozicija odveć vještački dekorativna, prizor brda i dolina mjesto pravog pejzaža. I u samim „Starirn kućama u Haru" epizod je pun gracija ženske prilike, koje Zuloaga prikazuje usred mramornih stupova i araldskih grbova starih patricijskih domova; nema tu ništa afektirano i ako se nalaze u zavodjivoj maliciji koje pokazuju tri djevojčice naginajući se jedna prama drugoj i bacajući muhevne poglede i slatke podsmjehe sa purpurnih usana prama jednoj nama neviđlivoj tačci. I kao god što crveno odijelo mrke i zlatne kose plave djevojke sa bijelim trakama oko pasa, davaju notu jasne i raznolike boje prama toplom, jednolikom crnom lcrovu starih kuća, tako isto živa mladost regbi da odbija tibom atmosferom jedinog elementa od interesa, koji oživjava suhu monotoniju, izmedu zidova, koji nam izgleđaju kao da su vječno živjeli u sjeni, ne znajući za svjetlost ni za Jubav. Između ta dva protivna pola dvaju antagonističkih realizama, kao između dvije mode od kojih jedna zalazi dok se druga pojavjuje, izgleda kao da se neodlučna lelija neiskrenost nekih imitatora. Imitatori, ne radi simpatične privlačnosti prama ovoj ili onoj formi umjetnosti, nego radi neodo|ivog poziva za