SRĐ

— 396 —

rakteri nijesu originalni, a stafaža je posve obicna. Glavni mu je junak neka vrst mlađoga Wert,hera u odjeći Don Juana, koji, pošto je obišao bunu i bunicu, prelazedi s jedne Jubavi na drugu, kao pčela s cvijeta na cvijet, završuje ojadeli život, ustrijeliv se na ženinoj lešini. Nema jednog haraktera da ti se čvrstvo usadi u glavu, ali ipak, na izmaku kriige, žališ što se moraš s tim privlačnim svijetom rastaviti. Ova kniga naliči onim carobnim porocima, koji te često silnije privlače od mnogih i nmogih vrlina. Verga proučava današne bolesno društvo, sastavjeno od skeptičara i Judi, koji su siti života, društvo, komu oskudi svaka vjera u vrlinu, ali ujedno i grdno veličanstvo poroka. On užasno mrzi glupu masu filistara, koji za starinom žale, i gordo preziru što god novotarijom ne miriše. On drži da romani ne mogu na društvo uplivisati, a ne priznaje umjetnosti druge zadaće do svoje savršenosti. Kad se u Italiji začuše prve trubje Zolina naturalizma, Verga postade jedan od najžešćih pobornika nove škole. Držeć se u svemu umjetničkih kanona svoga učiteja, napisa svoj veliki roman „I Malavoglia", kog talijanski Zolijanci proglasiše remekdjelom. No publika ostade prilično ravnodušna. Vergin eksperimentalizam ne nađe u Italiji velika odziva; šta više, mnogi žajahu što se pisac bijaše okanio svog prvog načina. Doduše, Verga bijaše upao u pogrješku svog učiteja, zaboravivši da na svijetu, pored gomile zloća i poroka, cvjetaju i mnoge vrline, a da Judi nijesu ni svi dobri ni svi opaki. Za nega kao da na svijetu ne bijaše ništa do opačine i sramote. Cinaše ti se kao da je sebi izabrao za devizu onu izreku Maćbetovijeh vještica: „I^epota je grdna, grdilo je lijepo". Verga je najprvi uveo u ltaliji onaj „genre" kniževnosti, koji u Francuskoj započe sa Flaubertovom „Madame Bovary" a postiže svoj vrhunac u Zolinom „Assomoir-u". „I Malavoglia" to je pravi roman cnoga ciklusa romana što je zamislio Verga pod naslovom „I vinti" kao što Balzak bijaše napisao „La Commedie humaine" a Zola „Les RougonMaquart". Sam pisac o svome romanu kaže u predgovoru: „Ovaj roman je iskreno i bestrastveno proučavane postanka i razvitka prvih nemira i briga za blagostane u najnevolnijim