SRĐ

— 397 —

prilikama; proučih također kakvu uzrujanost mora prouzro6iti u maloj porodici, koja je do tada razmjerno sretno živila, neizvjesna čežna za nepoznatim, osjećane da se ne žive dobro, a da bi se ipak moglo bo]e i udobnije živjeti. Pokretač Judske djejatnosti, što prouzrokuje struju napretka ovdje je proučen pri izvoru, u najčednijim i materalnim razmjerima. Mehanizam strasti koje ju harakterišu kod onih nižih slojeva mane je zapleten, i moei će se za to opažati većom tačnošeu. Dosta je pustiti slici nezine čiste i mirne boje i nezin prosti naris. Sto se više ova težna za bojkom, kojom je čovjek mučen, širi i raste, to se više i ona hoće da uspne, i digne kod društvenili slojeva. „Malavoglia" je samo borba za materijalne potrebe. Zadovojiv ovima, ta težna postaje žudhom za bogastvom, i utjeloviće se u malo gradski tip „Maestro Don Gesualdo" koji još ostaje zaokružen slikom malog gradića, ali boje biće već živahnije, a naris obširniji i razjičitiji. Kašne postati će aristokratičnom ohološću u „Duchessa de Leyra" i častohjeple u „L' Onorevole Scipioni" da dođe do >L'uomo di lusso", koji ima u sebi sve one že].e, okolnosti i častoh]ep]a da jili shvati i trpi s nim; ćuti jih u krvi, izjedaju ga. Verga ne prezire — nastavja najbo]i hrvatski kritičar Jakša Cedomil ove društvene rane, on jih žali, i naumio je kao umjetnikjednu po jednu proučiti, u nadi da će tako biti negove khige i poučne, da će kome otvoriti oči, i da će možda ukrotiti onu izvanrednu težnu za visinama. Ti „Malavoglia" to su prosti sicilijanski ribari. Muškarci su svi kumovi neotesani i pokvareni. Zenske su nenavidne i brbjave. Puk praznovjeran koji se uvijek drži svoje filosofije: tako se uvijek radilo; ali u puku ipak vidiš neku naravnu dobrotu i prostodušnost, sasvim često razbukti negova vatrena južna ćud, ne poznaje svoje poništene, naučan kao što je u robstvu i licumjerstvu, samo mrzi vlađu! Turobna je to slika, nevoja, glad i zapuštenost. U ovom se romanu razvija pred očima čitateja vas život toga sela, i u ribarskoj kolibi, i na općini, i na trgu i u crkvi i na brodu. Umjetnik nas vodi posvud više puta, čini nam čuti razgovore uz ogan, razpre na putu, psovke i klevetana u krčmama, bedastoće općinara, pjevane i strašne usklike mornara na mirnom i uzburkanom moru, brbjana baba, presječene i mile izraze Ju26