SRĐ

64

СРЂ. — SRĐ.

tom Nikom, da se skiće s trabakulom, a da je njemu pala na vrat sva baština i koze. Imao je Sokar do sto koza, a zubača (žena mu Mare) trgovala je s robom (dulianom), s njome bi se otisla u trgovinu i Klara Vukova. Sokar bi i Nikić, kažu zli jezici, pozlatili u zlatnoj pjeni petiee, pa su lijepo išle u Turćiju za volove, koje bi oni ukrcali za školj. I Niko fratar istukao bi dobre robe za Malu braću i za druge gospare u gradu. Sve nam je to namamilo u selo žbire i soldate, te bi Baldo Betin zapasao durlindanu, prekrio se soldackom kabanicom, a za klobuk okrugli zatukao grancicu busa (šimširovine) i tako bi hodio kao delija od kuće do kuće. Vojnici bi pjevali nekakvu pjesmu, kao staru grčku peanu: Oj, pilona, pilala I Oj, pilona, pilaia! A ko zna, što je to značilo ! . . Bilo je u selu dosta žbira i koji soldat, ali je avan (makina za dulian) radio, križala se roba i dan i noć, osobito u spili ispod Krsta na Rađevači (mjesto u selu). Kovara bi se k večeru voskala sa žbirima po vali (pristanište), ispod sela, pa bi pjevali i teteričili u barci ispod Osmoliša ili ispod Handrake (mjesto u selu). Dapače, kapo joj je od žbira darovao, neki Ivo iz Vrljike, pastorelu s pamelicom (klobučić), te se gizdala i nosila je kao gospođa. Domaćini su vrkali na te izvanjštine, ali'je valjalo mučati radi kraljevijeh ljudi. Ona ti se raholila po onoj staroj: — Cim se koza diči, tim se ovca stidi. Zvao je i dum Kuzma, ali mu Maranda odvratila: — O čemu govorite, jadan gosparu, ja sam vjerena, doći će nam brzo Jearte iz Vrljikel Jednom ti uoči subote Ivo Damjanov ličio u grad, barka se imala zavesti ispod sela, i govorilo se, da će Kovara s kapom po zlato u Nika zlatara. I otišli su izvan zora niz progon i barka se nakrcala kao šipak gornjoseljana, a od našijeli je malo bilo.