SRĐ

О PRETODIOCIMA UOPĆE

225

Zaludu! Ko naški u jambima piše, može skitit koju pjesmu, Tio teško da će cijeii dramat; a po cisto nikako ne će prevesti podulju pjesmu, kamo li pak tragediju. Naravski, kad govorim prevesti, to mislim: po svijem sedam zakona, a ne skupusit što mu drago. Valja našem jeziku nanijeti uprav nasilje, da se što tako može opravit. 1 tad se izleže nerazumljiva grdopština. Pomislite sarno, da je prevodilac negvama i lisicinama vezan na maticine rijeci i frase. Hoće li svaki stih početi sa: a, i, oj, u, na, iz? Lijepog prijevoda zaisto! Pa i to ne bi mu mnogo pomoglo. Ta poznato je, da naš jezik : 1.) trpi vrlo malo apostrofa, dok su ovi u talijanskom, ingleskom i njemačkom nebeska mana za pjesnike. Sto se u nas može apostrofat? Se, koji i što još'? Možete u pet prsta nabrojit. — Zatijem je poznato, da naš jezik: 2.) ne trpi siniceze. Ej! naši pjesnici imaju zaisto rašta zavidjeti talijanskijem. — Poznato je napokon, da naš jezilc: 3.) ne trpi nasilja na akćente. To su, dakako, gorke muke, ali se naši jambični pjesnici na taj zakon malo osvrću. No zakon stoji; a kad stoji, malo pomažu cestice i, ne i t. n. i ono lijepo mnoštvo jednosložnijeh prijedloga. Vrlo malo, vjerujte. Mi imamo, ovamo silu enklitičnijeh rijeci, a onamo opet silu drugijeh — u koje se vrstaju pomenute rječice i prijedlozi — te polilepno gutaju akćente enklitika. Jambični stih, koji počinje n. p. ovako: dva cara, ni majka, da da, u Boga, po pravdi, nije više jambični stih, jer se ne smije čitati, kako bi pisac litio: dva cara, ni majka, da đd, u Bdga, po pravdi, nego kako narod hoće: dva cara, пг majka, dd da, п Boga, ро pravdi. No na to se — kako rekoh — naši jambični pjesnici malo osvrću i tijem prave nasilje jeziku; ovaj im se pak osvećuje kako može: izrodi se ruglom. Red je dakle Sekspirovu prevodiocu — i da mu se ne će služit se desetercem: 1.) jer je janab uopće za naš jezik neprikladan; u prijevodu pak nije prosto moguće njim se služit; 2.) jer je deseterac naš narodni metar, zgodan za ep i dramat. Jezik, kojijem prevodilac piše, red je da je svakome razumljiv. — Kod nas vrši književnik dvije daće: jedna je zasebna, individualna, prosvjetna; druga je općenita, didaktična, filološka. Ispoviđimo iskreno: naša je knjiga tek u pupku. Mi nemamo jošter potpunoga rječnika: mi nemamo ni svršene gra14