SRĐ

226

matike; mi se jošter svađamo o jezik: jedni pišu niscim, drugi nesam, treći nijesam. Jedni ne priznavaju nego one frase i riječi, koje se govore u pokrajini, gdje su se oni rodiii - ostale krste lokalizmom i ne primaju ih, jer ih ne znaju. Drugi se osvecuju prvijem na isti naein; a treći opet objema. Ta mi — smiješno zaisto — nijesmo se još ni u ortografiji složili: jedni pišu dj, drugi gj, a treći đ. Red je dakle piscu da nauči našu publiku ne samo ideje. što joj razvija, nego i jezik. I zato rekoh, da naš književnik vrši dvojako zvanje: prosvjetno i filološko-didaktično. On je, u njeku ruku, paljetkar. Mora rastumačiti svaku riječ, koja je zasebna imovina kojega mjesta ili kraja, jeda je svoj publici razgovjetna. Je li iko kod nas ljepšijem i bogatijim jezikom nad Ljubišom pisao? Pa ipak je Ljubiša, razma južnijem Dalmatincima, malo kome koristio. A zašto? Jer sva ona množ divnijeh riječi i frasa bijaše za ostali narod mrtvo slovo, kako eno ti što im nije značenja znao. U stanju, u kome se naša knjiga danas nahodi, ne može se n. p. od Srbijanca zahtijevati, da on znade na golo hvarsku i'iječ, a od Hvaranina, da znade srbijansku. Pisac je onaj, koji će im tumačem biti, koji će jednoga s drugijem upoznati i koji će ta dva daleka brata jezičnom vezom vezati, kao god što su krvnom. Onom frasom: .red je da jezik bude svakonie razumljiv" ja nijesam htio reći ni: piši onako, kako neuki seljak govori —jer je to po nas, uglađene ljude, i po današnju knjigu i ljudskotu odviše sirovo — ni opet piši onako, kako novine pišu — jer je to odviše nagrđeno; već: piši čistijem i općijem jezikom, koji mora nama svjema zajedničkijem biti, i piši tako, da te svak razumije. Osim razgovjetnosti hoće se i lakoća: jezik mora teći, a ne zapinjati. To je, istina, od veće česti do prirodnoga dara pojedinoga pisca; ali je mnogo i do nauke. Oni n. p. te u stihovima pišu, steći će znamenitu lakoću stila, ako samo paze, da im stihovi ne zijevaju. Boljeg shvatanja radi daću jedan primjer: Je li iko ikad u ćeifu 'Уакош žensku ašikovo glavu? To su dva stiha tehnički dobra; tačna su i kao prijevod; ali su jestetički grdna: stil im je, biva, težak. No ako im samo premjestimo četiri riječi: