SRĐ

JADNO VESELJE! obična sličica sadašnjosti. K. P. Dominković.

Na istaknutim mjestinia gradskih uiica udareni su veliki oglasi. Na njima se vidi ogromna lađa, a pod njome stoji napisano, kako se dandanas može vrlo jevtino i udobno prevesti u Ameriku, po kojoj, kako kažu, teče med i mlijeko a rijeke valjaju zlato. 1 prije se trčalo u te krajeve, ali je danas to rnnogo drukčije. Nekad je bijedan narod srtao u te zemlje, te bi razmetnuo svoje ognjište, da putem propane a u Americi pogine, a danas iskopa svoj doni i ostavlja ga tudinu, da sigurno, bez ikakvih neprilika, brzo i jevtino stigne u — propast. Tovatnje velika razlika između nekad i sad. Našlo se ljudi covječjeg srca, pa se misle za narod : nije on živina da putem crkava i mnogo troši, valja mu se naći u nevolji; — i ako ta dobra srca ne znadu što je nevolja. Dobrodušni i jadni narod prima dobro za dobro, pa kolikogod mu srce ne da da svoj dom batali, opet ima nešto što ga u svijet kreće — nevolja i nacla. I ovo ga dvoje svlada, te on proda sve; pa, kad ostane bez igdje ičega, opet su mu šake pune novaca, taman da brzo i jevtino stigne u Ameriku. Kako su oglasi kazivali, lađa je imala da dođe u Gruško pristanište u subotu pred sami Božić, te da odavle vodi iseljenike pravo u zemlju od obećanja. Ovo je bilo prvi put, da ovaka lađa dolazi u naše krajeve i da sobom vozi narod, pa su se zato ljudi i domislili da je svečano dočekaju, e da li nekako utišaju gorčinu rastanka milih od dragih. I osvane očekivana subota. Bog dao dan čist i vedar pa i zaboravljaš da je blizu Božić. Ja uranio pa obilazim gradom,