SRĐ

382

СРЂ. — SRĐ.

gušenim jecanjem stare dvorkinje. Plamen voštane svijeće treperaše uznemiren krilima Smrti. Na blijedim usnicam Anđinim stajaše napisano hijeroglifima nešto što nijesi mogao pročitat kao ono u očima Spasitelja, kojeg slika glave, okrunjene trnom, visaše nad Anđinom posteljom * * * Opet je bio sproveo dobar dio noći s Lizom i Dakom u chambre separe kod „Gumpoldskirchnera". Vrativ se doma bio je zaspao kao zaklan. ,,U snu pjevao je pod Anđinim prozororii, a u lugu sv. Ane biljisao slavulj. Napokom se ona pojavi na prozoru i mahne mu nečim bijelim, kao mahramom. Zatim je sašla u baštu kod njega. On je klečao pred njom, a ona mu se tužno osmijehivala i napokon oprostila i prvi put u životu poljubila ga- On zatetura kao omamljen Začu se krik: Anđe je bila rinula bodež u srce i on joj vidje smrt u oku". Branko se probudi. Sjedio je u krevetu, a još inu u ušima zadnji krik odzvanjao. — Mnogo sam pio sinoć — rekne i legne da opet zaspi. II. Još nijesu bila dva sata poslije podne, a Đuro i Niko već su bili posrkali po „Nusšvarc" u kafani Wien, i dočim je Niko čitao uvodni članak podnevnog lista, Đuro ispruživ se komotno u slamnatom fotelju odbacivao kolute iz virđinke i promatrao kroz kafanski prozor pahuljice snijega, kad su padale na nos ,,Wasserera", koji je pospan čučao na klupi uza zid manastirski — Još ih nema, čudno! — reče Niko poglednuv kafanski dobnik, koji je kazivao dva i po, i osmijehnu se kasijerici, ljepušastoj blondinki, u čijim si očima mogao čitat neku čežnju, koju je Đuro zvao „lijubav", kad bi Pero gubio na preferansu. — Vidi, vidi, kako Kanta gnjavi Jova malo za tijem upozori Đuro Nika. I njili obojica upriješe oči na protivni trotoar zlobno se smijuć Jovinoj neprilici, koga je pane-Kanta bio ščepao kao jejina prokislog vrapca.