SRĐ

BILJEŠKE. — БИЉЕШКЕ.

KNJIŽEVNOST I UMJETNOST. t Josip Kozarac. Umro je 22. ovog mjeseca nakon duge bolesti u Koprivnici u svog zeta. On je rođen 1858. godine u Vinkovcima. Tu je svršio pučku školu i gimnaziju. U Beču je učio šumarstvo, gdje je svršio nauke s odlikom. U rodnom gradu službovao kao nadšumar. Bio je književnik. Započeo je svoj književni rad kao pjesiiik, a naj draže su mu bile romanse i balade. Zatim je pod devizom „umjetnost za borbu, za rad" izdao „Mrtvi Kapitali". Djelo ima istu tendenciju kao kasnija Zolina „Fecondite", samo što je u Zole epsko crtanje a u Kozarca tužna slavonska elegija zemlje, koja neutješljivo vapi za rukama, jer ih nema. To bješe misao protiv idealnog nerada ondašnje hrvatske inteligencije. U ovom djelu on je zastupao također nazor da na materijalnom blagostanju počiva slobodni život naroda. Matica mu je izdala „Među Svijetlom i Tminom". Objelodanio je još: „Tri Ljubavi", „Oprava , „Mira Kodolićeva" i „Тепа". Ova po obradi i zamisli može se kazati kao da je izašla iz pera Maupassanta. Tena je Slavonka, koja se zaljubila u Franceza. On je ovijem svojijem pripovijestima otkrio narodne mane u Slavoniji, a naj više razbludnost, ali opravdava Tenu, jer je osjećala sjaj i Jjepotu. Njegova duga

bolest djelovala je na njegov književni rad tako, da je napokon pao u pesimizam i dao se na psihološko-filozofska razmatranja. Klonuo je duhom pred prevelikijem napor.om, jer je osim službe imao i uređivanje stručnog lista. Umro je a da nije dovršio svojih „Zivih Kapitala", slike buduće sreće i Slavonije Prošlog proljeća kad smo mu se bili obratili za „Srđ", on radujući se iskreno uskrsnuću našeg lista, ljubazno nam odgovori, da ga bolest od duljeg vremena zaprečuje da radi i žalio je da se ne može odazvati našoj želji. Pokoj mu duši! t Ferdinando Saar. Austrijsko-njemački pjesnik F. Saar ubio se u svom stanu u Beču 22. jula o g. da izbjegne mukama raka, koji mu se bio opet pojavio. Rodio se u Doblingu kod Beča 30. septembra 1833. Bio je u vojničkoj službi od god. 1849. do 1859. a zatim se dao na književnost. Posljednjih 25 godina živio je ponajvišo u Beču-Doblingu i na gospoštini Blansko u Moravskoj. Bio je član austrijske gospodske kuće. On se dao naj prvo na dramu i objelodani tragedije: „Саг Henrik IV.", „Dva Vitta", „Tempesta", „Tasilo". Poslije je izđao „Pjesme" „Bečke Elegije" i t. d. Izdao je zatim i novela i pripovijesti. Knjiga XVII. vijeka o Moskoviji. Godine 1680. publikovano je prvi put