SRĐ

ĐENEVRIJA. Pilarska pripovijest pok. Mata Vodopića. Uredio Dura Vice Medini. Cilipi. (nastavak) v. Cim se vraćaše Marijana kući, Marija Velika sakupi sve svoje dumnice u crkvu da pred prilikom Gospinom smole dio od Rozarija 1 na Marijaninu odluku. Moljahu pobožno, Marija prva, ine za njom. Kad počeše litanije, dumnice odgovarahu: »moli se za nju«. To bijaše nešto odveće; to je značilo njeku napornu nevolju, od koje dumne moljahu Gospu da oslobodi пја. Nu koja je ta »nju«, je li Marijana? Ne, er kada se ona odijeli od Marije Velike, ter joj reče: »nek ti je preporucena«, nije iskala za sebe molitvu, neg za drugoga nekoga — za koga? . . . lagahno, ne trčimo, puštajmo da Marijana uljeze u svoj dom od kud bijaše izašla, a mi je hajdemo iskat s druge strane. U sred Đenevrije neka je kućica. Sa strane od ulice niska joj vrata. Na sred bedrenice su mala dva prozorića izvedena na krovu. Kroz kutnja vrata ulazi se ončas na pod, na komu ti s desna i s lijeva po jedna je sobica; u svakoj, kako i na podu što im služi za predsoblje, po jedan prozor što gleda u vrt pod kućom. U kraju uz bedrenicu od Ulice izvedene su ljestve; jedne vode u potkuplje 2 gdje je kuhinja, druge pod pod u donji stan, gdje su također dvije sobice u dva kraja, a u srijedi mala dvoranica s vratima na vrt. Vrt je dugačak, ako i ne širok, obgrađen visokijem zidom. U dnu mu vrata, kroz koja vidjeli smo izaći Marijanu, kada je potrčala na Danče, i opeta uljesti, kada se je vratila. Kućica je čista, pokućstvo ušesno, 3 sve na svome mjestu. Na prozorima bijeli zastori, гекб bi