SRĐ

БИЉЕШКЕ. — BILJEŠKE.

KNJIŽEVNOST i UMJETNOST. Što je s Brankovom posmrčadi ? Nazad dvije i рб godine donio je ,,Letopis Matice Srpske" u knj. 223 i 224 jednu Brankovu pjesmu u cjelini, koja je do sada samo u ulomcima bila poznata pod natpisom: Kad mlidija urnreti. U njoj je 156 stihova. Ostalu ostavinu obećao je „Letopis" saopćiti u „Brankovu Kolu" s komentarom. Ova je ostavina još od prijo bila kod g. A. Hadžića, kojemu je dao g'osp. Branko Stefanović. Osim naše bilješke o ovomu predmetu u „Srđu" br. 6. god. 1904 izašla je i jedna podulja u „Srpskom knjiž. Glasniku" (Knj. XI. br. 6. god. 1904.), u kojoj se zamjerilo načinu priopćenja ove pjesme, t. j. što je priopćena samo malom primjedbom ispod teksta, mješte jednim uvodnim člankom ili duljom bilješkom ispred teksta. Pa se nastavlja: „Zatim, trebalo je da se u primjedbi kaže po čemu se zna da su nađeni rukopisi odista autografi Brankovi, kao što je uredništvo sklono da vjeruje. Zašto uredništvo nije donijelo fotografski snimak, kad je rukopis takve važnosti u pitanju ?" Zamjerilo se, zašto je g. Hadžić toliko vrijeme držao nepublikovanu, otkuda je i kako došla u ruke g. B. Stefanovića i kako otac Brankov, koji je redio Brankove liartije, nije za to znao. Da se je ovo ja-

vljalo i pisalo, prošlo je eto već pune 2 1 -/ 2 godlne dana, a od svega toga nema ništa. Niti je ostavština Brankova izašla u „Brankovu Kolu", niti su pozvani dali razjašnjenja i odgovore na pravedne i zgodne primjedbe „Srpskog književnog glasnika", — a nijesu dali narodu srpiskomu „опо, što je po Bogu i po ljudima njegova svojina, svojina naroda srpskog". Navedene su riječi upravo „Letopisove", kad se ono nije mogao da načudi „kako su ovi mogli toliko godina ćutati i narodu srpskom ne dati.. .." itd. Ljubitelji Brankovi i lijepe knjige čekali su 2 1 ,/ 2 godine i to s velikim nestrpljenjem, kad će jednom moći da uživaju čitajući naštampane „požutele hartije, po kojima je ruka Branka Radičevića napisala neumrle stihove", a u koje su ljuđi oko „Letopisa" s veseljem gledali, — pa nijesu još to dočekali. Pitamo sada: da li će Brankova posmrčad vidjeti bijela dana? F. K■ Јован Стерија Поповић. У Вршцу се 30. септембра прославила 100. обљетница роћења пјесника и драматурга Ј. С. Поповића. Владика Т. Змеановић пјевао је свечану литургију. Предсједник биоградске академије Новаковић говорио је о пјеснику. Учесници у свечаности у великој поворци поћоше пред кућу, гдје се роди пјесник, да прославе полагање спомен-плоче. Ту је говорио предсједник српске матице Др. Ант.