SRĐ

518

СРЂ. — SRĐ.

је učinila: ali ako pregori sebe, a onoga za koga je samu sebe pregorjela, ne spasi, tada? . . . eh tada je ljuta rana u sred srca do smrti zakopana; tada ако i ne kune samu sebe, ali joj omrzne život, da je radija svojoj smrti, neg da gleda neprestano pred očima sve svoje nade isceznule u teškijem posljedicam,' koje da ubjegne uprav bješe samu sebe pregorjela. Ali, kako vele naše Pilarice da je »svijet ko bi rijet«; pak, kad bi kogod znao gdje će vrat ulomit, ne bi nikadar tndar prolazio; za to i tužna Marijana, da je znala što će docekati, slobodno bila bi se drukčije vladala. Ona je sebe najviše pregorjela radi sestre, kojoj tada bijaše cetrnaest godina, i sve iđaše po žici, dok navrši osamnaestu. Narekao sam malo prije da Jele bijaše lijepa, tako da ne. Nje uzorna ljepota ne mogaše sveđer boraviti pod odrinjom domaćega vrta. U svetac trijeba je poći do crkve ; gdjegod, ako i u rijetko, prošetat se do vrh Pila ili do Boninova. Srarnota je opet biti samoživac. Susjeda dođe u tebe, a kako ti nećeš otići do nje? Pokladi su u susjedstvu, u skladnoj kući dakako skupi se pobližnja mladež, dobavi se ili Santoro ili Samaliko 9 da pogungi, pozovu se djevojcice pa da se potanca: Pcviruša, Zvrk, Riisa, Manferina* i t. d. nije moguće ne otići, er reći će iii da si divlja iii da ti „пе konvenja".** Tuda i Jele sa sestrom nahodila se je, skladno i pošteno sveđer, niko da bi joj rekao : crno ti oko u glavi ;*** a paka prije ponoća doma. Ali što? — to bijahu poceci, er tude nastane ćutkanje: — Jes' vidio Jelu Marinovu ? Sto ti se čini ? Bome je lijepa ! Lijepa кб sunce ! A jes' vidio kako tanca ? Obrnuia bi se na igli! Kako se lijepo nosi! Blago onome čigova bude ! . . . . i tisuću inijeh praznogovorenja, koja kad stanu šuškati oko uši plahe djevojčice, lasno joj razbole glavu, a pomute srce, ter ako nema oštre sutuke, dotjeraju na puzljivu strmen pokvarenja. Tako se zbilo i s našom mladahnom Jeiom ; ali ne spiješimo događaje.

* Imena raznijeh plesova onoga doba 11 Dubrovniku. ** Ne pristoji. *** Da se гебе komu god da je bez prijekora i najmanjega, obieaj je Dubrovčanima služit se izrekom: ,,Ni crno mu oko u glavi".