SRĐ

590

imađaše drugoga materijala; i to kada već Mihajla nije bilo. Osim toga (primivši ovo mnijenje), kipovi nijesu mogli sačinjavati jednu cjelinu s Mihajlinim zvonom, jer kako što su oni krasno i vrlo ponmjivo nakićeni, tako je moralo biti i zvono. S druge strane, da je Batista učinio samo zvono, bi И on, onaki umjetnik, bio ponovio, umetnuo među nakite svoga zvona tud motiv, biva meduzine glave, koje krase oklop kipova ? Na oklopima pristaju dobro, jer nam kipovi prikazuju rimske vojnike, ali ne znam koliko se te glave slažu sa zvonom gdje ima svetaca, premda kao nakit vrlo lijepo izgledaju*. Sve je drugo, ako je Batista izveo cijelu radnju ; on je mogao uzeti meduzinu glavu osim kako simbol (možda protiv zlu oku) i kao harakterističan motiv da opečati njime čitavo svoje djelo. Kako se u Balistinu zvonu nalazi kolutak za klepac, tako je po svoj prilici bio i u Mihajlinu, te bi se moglo slutiti da je u ovome bio ili klepac ili šta slično, čim su valja da isprva kucali ure sami nadgledaoci dobnjaka ; ako nije tim micao kakav mehanizam što se možda i onda nalazio u istome dobnjaku. Napokon, između ostaloga, moglo bi se pomisliti i to, da je naš majstor pri modelovanju svoga zvona začeo (poput kipova i zvona mletačkoga dobnjaka) projekat cijeloga grupa, biva dvaju vojnika, koji maljima udaraju o jedno zvono, pa da sali prije zvono, a poslije, kada se razmirice sa senatom poravnaše, modelova (možda pomoću svoga sina) i salije kipove, na kojima ne stavi imena svojega jer ga bješe već zabilježio na zvonu, koje višaše u sredini grupa. Da kipovi nijesu saliveni kad i zvono i da su oko njih valja da dvije ruke radile, nagađamo po različitim načinima upotrebljenim u nakitima odijela njihova, jer su neki modelovani a neki poslije taljenja samim dlijetom izvedeni.

* Po mitolog'iji je Međuza jedna od Gorgona, neman, koja bi samim pogledom u kamen pretvorila, ko gr>d bi se usudio u nju, dapače i u samu joj glavu pogledati.