SRĐ

38

DVIJE SLIKE

625

osim Ilije „manitoga", koji je u svoje vrijeme također bijesnio, ali sada, poput janjea miran, posluživao svakoga. Taj Ilija donosio mu svakog dvadeset petog dana mjeseca devet forinta, koje mu davao „Pio fondo di marina". Jedan čobanin bio se takvom jednom zgodom šume približio cardaku i zaklinjao se da je čuo gdje se njih dvoje razgovaraju kao citava celjad. Katkad za lijepe ljetne noći čulo se ozvanjati iz dubrave oko kućerka kapetan Rada kucanje lirice. Noćni povjetarac lagodno je pirio ; lišće je u dubravi šušćelo, a nekoj se seoskoj ljepotici, koja je kod otvorenog prozora gledala zvijezđe, pričinilo da čuje uz svirku i kolo gdje igra pod orahom. I selom se prosu glas da je kapetan Rade Vukodlak. II. Bješe prošlo punih dvadeset godina, otkada je Vuko Nikov bio spravio onog prosjaka Ornogorca u čardak kapetan Rada. Taj Vuko Nikov bješe postao, poslije nego je desetak godina bio u Beču na universi, doktor juris; pa je sada pun iskustva došao bio doma da se malo odmori, prije negoli će stupiti u državnu službu. Mamice su ga prijatno pozdravljale i s njim po koju riječ rado progovarale; očevi se s njim ispod ruke šetali, a do jučer još govorili su da je propalica; djevojčice umilno pogledivale; vrsnici mu sisali riječi da ih ponavljaju, i jadnom se doktoru ubrzo dodija takav odmor, pa šćaše po čitava jutra i popodneva da obija s puškom o ramenu po dubravi više rodnog mu sela, što mu je dozivalo u pamet vesele dnevi njegove nestašne mladosti. Jednog popodneva opazi iz daleka kapetan Rada, gdje kupi po potočilu suho granje i sjednuv na džbunom sakrivenu samcu kamenu pratio ga je očima, kako nosi breme drva gorskom stazicom svaki čas ometan gustom kupinom, o čiji se pleter zadijevale grane bremena. Tako opazi da mu se iz bremena odvalio sulii panj, dočim je krčio put kroz jedan plot. * * * Jedno po sata iza toga bješe doktor Vuko dovukao'taj suhi panj do ispred kućerka kapetan Rada, pa povika: