SRĐ

LANJSKI BADNJAK

709

on, a i meni udrile nekakve čudne misli. Od jednom mi nešto sine giavom pa misiirn: Bože moj! evo dođoh do kuma Ivana u naj veseliji dan. Viđjeh gdje je sve za sutra pripravio. Ovan je već jutros odrt i nabijen na ražanj, pa će se noćas, gotovo svu noć, kraj vatre prevrtati. I kokoši pobijene, i meso izvješeno, i kuća maslinom i lovorikom iskićena, ali ne vidjeh badnjaka; nema ga u avliji ni pred ognjištem. Sto je ovo, Bože tnoj ? Znam da svaka kuća spravlja badnjak, osim onih te su u žalosti, a u kum Ivana ga nema i ako mu davno u kući niko nije umi'o. Sve tako mislim i ne mogu da dođem kraju. — Sto si mi se, kumane, nešto zamislio? udrem u neke, kad mi dodija muk i premišljanje. Kum Ivan se trgne nekako plaho, jer ga sigurno ometoh pri velikim mislima, ispravi se, pogleda me nešto čuđno i samo stisne ramenima. — - Znam, sinko, da ću ti malo čudan izgledati; poene mi on, kad vidje da ga ja jednako gledam. Ali šta ćeš! Mi, postariji ljudi, svi smo ti ovaki. Mnogo smo živjeli, pa smo vidjeli dosta zla i dobra. i prošli svakih dana. Nama se kadikad, ovako, zanese pamet u prošlost pa sve vidimo кб pred sobom. Negdašnja dobra ne mogu da nas toliko zanesu, koliko nas jadi i nevolje — a toga se više i bolje sjećamo — bace u neku sjetu, iz koje se teško izvući, a osobito kad se nekako isporede prošla, bolja vremena sa današnjim, gdje je sve naopako okrenulo. Pa i starost, to ti kraj ovog kratkog života. Vaija se nešto misliti i za drugi svijet. Nije me, sinko, strah smrti, jer, Bog zna, nikomu nijesam zlo mislio ni cinio, ali s druge strane mislim, kako opet valjam mojoj đjeei, dok sam još nešto u snazi, ako ništa, a ono bar da ih štogod posjetujem. A vrijeme, pusto, trci i prolazi tako hitro, da lijepo svu prošlost vidim кб na dlanu Bio ti u nas u selu, još za moje mladosti, neki djed Maro, tako smo ga svi zvali, jer je bio jako star. Kad je umi-o, bilo mu je gotovo punih stotinu godina. Spominjem se кб danas, kad smo mu malo dana pred samu smrt bili kod njega. Ostario, jadan, pa nije mogao nigdje iz kuee. Mi se okupili oko njega, a bilo nas nekoliko, i on nam o svačemu lijepo i pametno prica, кб što je do zadnjeg časa bio vazda pri zdravoj svijesti. Od jednom neko od nas, da me ubiješ ne znam