SRĐ

798

СРЂ. — SRĐ.

Ој ponosna Bosno, naše žito ! Kitni Sr'jeme, Slavonijo plodna ! Oj Banate s Baokom, gri'jezdo sito ! Panonijo u ravnini zgodna ! Oj Hrvacka zemljo, umni cv'jete ! I ti, Istro, u krila nam rodna ! Oj s Goricom Kranjska, blagi sv'jete, Uz Korušku i Stiriju južnu, Sa primorjem, kom susjedi pr'jete! Vrz'te jade i neslogu ružnu, Pa bratinsku prihvatite vjeru, Л haljinu prom'jenite tužnu. Dete brzo u kolo opravne! Priroda vas u prostor poredi, Da vas ništa ne prekida stavne. Jezik vam je naj bolji po sr'jedi, Herceg-zemlja kršna što othrani, I Dubrovnik na primorju s'jedi. Oj jeziče, s prva razmahani, Kako ždr'jebe kad ga ravan nudi; No sad si mi vranac zauzdani! A za ime briga vas ne budi! Vr'jeme i tu jabuku vam nosi, Kad zapreku konačnu raspudi.

Nek Slovinstvom Slovinac se diči, I čarobnu Sloviniju sprema, A Slovinski jezik mili liči!! ! Ovi stihovi naj bolje govore, kako je Zore misiio, kako je u svojoj misli zanesen bio, i koja je Slovinčeva zadaća bila. Ali je Zore bio dosta loše sreće; kad je južnoslovenska ideja na našem Primorju počela i pobjedu da slavi, niko Zoru ne spominje, niko ga se ne sjeća, nikomu na um ne pada, da je on stijene nosio kad se temelj gradio. I na naučnom polju Zore je bio taki. Što je on u Gundulićevu „Osmanu" tražio, pokazuje nam njegova „Alegorija Grundulićeve Osmanide", pečatana u Jugoslavenskoj Akademiji u Zagrebu. Prelazeći preko toga, je li njegovo tumačenje ale-