SRĐ

ĐENEVRIJA.

5

— Za nesrecu istina je sve ! Ma se bojim da smo docna. — Kako Рего ? Sto govoriš za Boga ? Kako docna ? гебе Orsat s naglosti što žalosno, što prepadeno. — Tako . . . docna 1 priglavi Pero malo uzrujano, prernetno kapom dva tri put iz ruke u ruku, pak nastavi: Vaše dobro srce poznam, o poštenju ni naj manje ne sumnjim. Počujto me dake ! Ti gospodičić, koga ste pomenuli, još ljetos bijaše udrio u velike spase 1 po Đenevriji, ter stanuo zametati parango' 2 oko kuće mojijeh susjeda. Ja, koji ih ćutim kako moje sestre, domislio sam se ončas za što, te da mu zaputim parang6, jedno večer poplašio sam ga, i dobro. Zaludu. Propusti koji dan, pa opeta; i da vatn ne duljim, uvali se u kuću, prvo šaljući po djevojci da mu šiju košulje i druge stvari, pak dolazeći on sam, кб da vidi je li mu po volji kroj fatiga, i što ti znam. Jednom ti preko praga kutnjega, pusti gospodićić pricini se u prijatelja, koji, ne ću da rečem svako večer, ali malo fala, 8 dolazio je u pohode. To u Đenevriji nije se moglo sakriti; postane šaptanje, pak i mrmošanje. Ja sam Marijani doušivo ončas s početka što i kako se o temu govori, a ona vazda meni da nema zla nikakva. Cudio sam se, er ona nije luda, pa je veliku pomnju imala od sestre; ali valja rijet, da obadvojica bijahu je oli zaslijepili oli zamađijali, 4 er dopriješe do tega da, bi li Marijana izišla za kojigod poso, oni vrag bi od nekuda proklico, pak k Jeli. Gosparu moj — nastavi ražaljen Pcro — ima blizu mjesec da Jele malo na dvor izlazi, a čuo sam naše ženice u Pilam o nečemu šaptati se, što ako bude istina, jaoh po Jelu ! . . . pak, preuzimljući svoju lersku ćud, zaglavi regbi u šali: Znate li kako veli kanconeta? 5 Istom ruža procaptila Svakome je draga mila, A kad priđe, ko da haje? Svak joj veli: hlapača je!

1 Od talij. spasso — šetnja. 2 Parango — oruđe ribarsko, sacinjeno od jedne duge uzice i mnogo udica na njoj s kraja na kraj povezanijeh. Op. pisca. 3 Od talij.: poco falla — malo manjka 4 Zamađijat — za8arati. 5 Pjesmica.