SRĐ

150

СРЂ. — SRĐ

»Marš, dogone!« »J .... ti...« »Sto, jadan Niko?« Neko će iz kafane. »J ... . ti Australiju ... Ja sam pravi Dubrovčanin ... 1 hakne od mraza u šake . . . I sutri dan povedoše — ili bolje ponesoše — Karolinu u bonicu, te ga nakon godišta i godišta izumiše i presvukoše. Nije mogao ozdraviti, mraz mu zahvatio stare kosti valjalo je da se odijeli pravi Dubrovcanin od svoga Dubrovnika. »Niko, umrijećeš« — rekoše mu. »Pekato!. . .« (greliota je). I odpodne na Svetoga Vlaha, kad je svršio blagoslov u crkvi, kad su se barjaci uz pucnjavu dijelili od grada, Niko Marinović-Karolina izdahnuo je uz ove besjede: »Danas je Sveti Vlaho ...« * * * Na sprovodu su mu udarale obje muzike, bilo je dosta naroda — govorio mu ganutljivo slovo radnik na grobu . .. Ova se počast dolikovala u istinu pravomu Dubrovcaninu, sinu žarkog rodoljuba Marka Marinovića-Koprivice, * a ne oriđinalu- prosjaku — nesretnomu Karolini.

* Spominje ga povijest bivše republike. Op. Ur.