SRĐ

272

СРЂ. — SRĐ.

smrt i Piaton, tako bi je opjevao i Sofokle pod maslinicima Eolona ili na obali Ilise. Slike Ijepote sakupljaju se oko nje, kacl je na umoru, slike sjaja odsijevaju u onim žalovitim stihovima; veoma slatki i meki glasovi talijanskog jezika udešavaju se u neiskazanu harmoniju, koja navješćuje mir; divlja tercina postaje nježna kao mirisavi zumbul, da bi otpočinula na idejama pjesnika, koji je na umoru ... . . . Morte parea bella nel suo bel viso ... 1 Međutim vizantijski raj, vas ispunjen golemom i ukočenom slikom vjecnog Oca, otvara se ideji pjesme i ta uzvišena slika iščezava Bog zna kojim načinom: raj Božanske Komedije, prazna pustoš teološke svjetlosti, gdje su pojedini duhovi odjeveni u mistične forme kola, orlova, krstova i ruža, sve se to najedared smanjuje, sužuje i ispunjava divnim vizijama, koje osvjetljuju zemlju. Anđeli se gomilaju oko toga novog dolaska ne kličući „Osana" nego ispunjeni ,,di meraviglia e di pietate" 2 a ona ostaje žena u „si paragona pur coi piu perfetti"; 8 ne nagli ona, da utone u blaženu vizjju nego „ad or ad or si volge a tergo mirando se io la seguo, e par che aspetti..." 4 Pa kad u snovima otkriva pjesniku svoju sreću, koliko li je čovječjeg, šta više, ženskog u toj sreći! „Г son colei che ti diš tanta guerra" 3 — time se ona ponosi; „compie mia giornata innanzi sera" 6 — tako jadikuje; — ,,te solo aspetto e quel che tanto amasti b la giuso e rimaso, il mio bel velo..." 7 i tad se tek pojavljuje začetak i izjava čovječjeg : Laura djevojačkim osmjejkom saginje svoju plavu glavu prama ovoj planeti, gdje bijaše kao žena lijepa i sviđaše se, a svojim ru-

1 Smrt izgledaše lijepa u njezinom lijepu licu. 2 Cudom i sažaljenjem. 3 I ispoređuje se sa naj savršenijim. 4 Cas po čas okrnće se natrag gledajući, idem li za njom i izgleda kao da ceka. 5 Ja sam ona što ti navuče toliko bitaka. в Svrših svoj dan prije večeri. 7 Tebe samoga čekam, a ono što je tebi bilo milo, tamo je stiglo i ostalo, moja lijepa koprena ...