SRĐ
GrlOSUE CAKDUCCI, kao pjesnik
805
Ali ova pobjeda romanticizma bijaše kratka vijeka. Romantici osiromašiše poezija, pokvariše jezik, uništiše svaki ukus i odgojiše tako naraštaj bez poleta, bez zanosa, Zdrav razum, toliko proslavljen u nji ;ovim 'pjesmama, bijaše već postao smiješan; jednostavnost, o kojoj toliko pripovijedaliu, bijaše spala do retorične igre a religijozno cuvstvo, tako uzvišeno, tako istinito, tako^živo u himnima A. Manzonija, zadovoljavaše se prostim frazama, bez sadržaja, bez značaja. Manzoni-jeva teorija o talijanskom jeziku, veoma udobna, osobito za one, koji ne hotijaliu da uče svoj materinski jezik, nesretno djelovaše na daljni razvitak jezika, koji, mjesto da napreduje, potpuno nazadovaše. U takovim se prilikama stvori nova Arkadija. Veliki broj pjesnika bez osobite kulture, spavahu na svojim lovorima, te bijahu stekli s malo truda, i još manje znoja. Oko njih se bijaše~postavi!a cijela straža budnih kritičara, spremni da na svaki čas podignu svoj glas protiv onoga, te bi bio na koji način pokušao da poremeti sveti mir onog novog Parnasa. Ali u taj čas dođe Carducci, u čijoj ruci novim žarom zasja zublja klasicizma, te bijaše pala iz Foscolovih ruku. Carducci donese smetnju'među pjesnike i njihove kritičare, poruši njihov duboki mir, te ne brinući se za njihovu viku smjelo se vine do nebesa, do onih idealnih oblasti prave poezije. Olimpijska božanstva, koja u ime istine i slobode bijahu pokopana, još ne bijahu umrla. I ako ih teška grobna ploča zatvaraše u utrobi zemlje, ipak još 4 bijaše života u njima, s čega se i tresao kamen te ih pokrivaše. Trebalo je malo pomoći, i ona bi bila zbacila sa svoga groba pokriv, da još svježija, još ljepša oživi svojom nazočnosti I laghi i flumi, Le foreste, le valli, i prati, i monti, E le viti e le spiche e i flori e l' erbe E le rugiade, e tutte alfin le cose, koje otkad bijahu pokopani bogovi vapijahu osvetu. — I tu im pomoć pruži Carducci. On uskrisi dobar ukus u poeziji; obnovi kulr'stare klasične knjige; oživi ljubav za život, koji i ako pun nevolja i patnja, ima ipak i svoje ugodnosti; postigne, da su savremenici mogli shvaćati, a po tom i uživati uzviše20