SRĐ

ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ. —

OCJENE I PRIKAZI.

325

mljište, na kojem se uvijek gojilo rimsko pravo, ipak je u Knjizi zakona, preina riiečima izdavača, vrlo malo ispisano iz „Corpus juris civilis". Sto je bilo recipovano, to je promijenjeno ili skraćeno. Na str. XX. imade za to potvrde. Sto se tiče kanoničkoga prava, spominju izdavači (str. XX.): Etsi in ordine litium instituendarum quaedam sine dubis accepta suntexfure canonico, tamen legem quandam ех hor, fonte in Librum statutorum ad literam translatam non animadvertimus. I dubrovački povjesničari tvrde da u Dubrovniku ni rimsko ni crkveno pravo nije imalo ni dopunbene (uzgredne) vrijednosti. Knjiga se statuta upravo opire nekim povlasticama crkve i njenim težnjama na proširenje vlasti. Pitanje je dalje : da li je i koliko je crpio Liber statutorum iz mletačkoga prava ? Prenida su dubrovački knezovi bili postnvljani od god. 1205. do god. 1358. mletačkim duždima, koji su pazili da u zakone ne dođe nešto, što bi bilo štetno po Mlotke, mletačko pravo, kažu izdavači „Ragusinis fontem juris parum suppeditavit" (str. XX.). Već svojim uređenjem razlikuju se mletačka statuta iz god. 1243. sasvijem od dubrobrovačkih statuta iz god. 1272. (Ona imadu pet knjiga, proti osam dubrovačkih.) Moglo bi se pomisliti da je Liber statutorum crpao barom u VII. knjizi (pomorsko pravo) mnogo iz mletačkih statuta. А1 i tu nije bilo mnogo primljeno. Usuprot tomu više je crpano iz bizatinskoga pomorskoga zakona (' vojao ; v-MX'.y.oq) iz VIII. stoljeća. S Knjigom dubrovačkih statuta treba dalje uporediti neka mjesta statuta dalmatinskih općina, poglavito Kotdra i Korčule. lzdavači donašaju (str. XXL.) primjere. Statuti Lastova, Mljeta i Hvara crpali su iz Knjige dubr. zakonika od 1272. g. Redaktori ovoga zakonika uzitnali su neke ustanove iz običajnoga prava, ali kako je već spomenuto, uz pravne običaje u zakon primljene dopuštala se i primjena pravnih običaja, koji ostaše izvan statuta. U četvrtom poglavlju prologomena govore izdavači o dodacima i promjenama Knjige zakona. Na dubrovačkom zakoniku činile su se promjene već treće godine poslije proglašenja, dakle ođ god. 1275. sve do god. 1408. Radi se ovdje o promjenama, koje su uvrštavane u zakonik. Kronološki pregled tih promjena i dodatakn nalazi se na koncu publikacije (str. 459 463). Razlikujemo dvije vrsti dodataka. Jedni potiču iz doba mletačkih knezova do god. 1358., drugi iz doba dubrovačkili knezova (latinski rectores), poslije god. 1358. Promjene, učinjene god. 1358. i kasnije su neznatne. Osnovan je naime god. 1358. pomenuti Liber Viridis.