SRĐ

SLUGrE G. FRANKAPANA I P. ZRINJSKOaA

371

U dneve 15. i 30. septembra 1668. g. prikaza se dubrovačkoj nadbiskupskoj kuriji jedan Madžar, imenom Stjepan Madonizchi, i s njime tri Senjanina, biva Mihajlo Žegaranin („Хеgaranin") sa dva dubrov. vojnika: Ivanom Grgurovim i Ivanom Mikulinim Barišićem. Taj je Stjepan bio rodom iz Saros-Pataka, mjesto onada u vlasti ugarskih velikaša-knezova Rakoci (Rakoczy) („de Xaroscpatak de Vngaria citta de Ragozzi"), a sada u gornjougarskoj zemplinskoj županiji. U tome je mjestu bilo god. 1666. svecano obavljeno vjencanje Jelene Zrinjske, naj starije kćeri Petrove, sa erdeljskim knezom Franjom Rakocijem, unukom onog Đura Rakocija, koji je to mjesto bio dobio uz neke druge zemlje bečkim mirom sklopljenim god. 1645. sa carem Ferdinandom III. Stjepan se je Madonizchi prikazao kuriji u svrhu da na temelju izjava onih triju svojih poznanaca postigne kurijalnu svjedodžbu slobode, potrebnu mu da se može u Dubrovniku oženiti, — a to je on i postigao. Od one trojice regbi da su prilike Stjepanova života bile naj bolje poznate Mihajlu Žegaraninu, jer on o Stjepanu veli: ,,ali do sada mi se čini, da nema osobe u Dubrovniku, koja bi ga poznavala kao ja" („... ma sin hora non mi pare che vi sia persona a Rag.a che lo conosca, come io ...). Medu ostalim kaže on za Stjepana i to, da je on za 6 godina služio zajedno s njim (Zegaraninom) u kneza Gašpara Frankapana (= Gašpara II., brata Ane-Katarine i Franja-Krsta Frankapana =) u Hrvatskoj; da su zatim obojica stupili u službu plemića Petra Zrinjskoga („Srino"), gdje su ostali 5 godina; otole da su, kad je Gašpar Frankapan pošao na Dunav (,,al Danubio", otišli skupa u Saros-Patak, gdje je Zegaranin bio za cijeli mjesec dana gostom u kući Stjepanovih rođitelja. Po tome su oba pošli u Senj, a iz Senja su stigli u Dubrovnik. Svjedok Ivan Grgurov znade da je Stjepan Madonizchi služio u bana Petra Zrinjskoga, ali njegovo službovanje na dvoru Gašpara Frankapana ne spominje, već spominje nešto drugo što Žegaranin nije spomenuo, naime,-da je čuo govoriti đaje Stjepan, prije nego je došao u službu Petra Zrinjskoga, služio brata mu Nikolu Zrinjskoga. No kad Žegaranin, dobar poznanac, drug i prijatelj Stjepanov, ništa o tome ne govori, lako nam je uzeti, da je Ivan Grgurov bio glede te okolnosti netačno obaviješten.