SRĐ

PJESNIKOVA TAJNA

399

bisera ni koralja, koja ipak ima đanomice svoje plime i oseke kao more, po prirodi svojoj, po otajstvenom utjecaju njeke tajne nebeske moći. Sutri dan dobih pismo iz Ženeve. Tamo mi se gospođa nadalado dvanaest dana; nakon kojijeh mi bismo se našli sami, a da niko ništa ne posumnja. Nakon ovog uvoda dolazile su svečane preporuke slične prijekorima, u kojima mi se branila svaka i naj manja sloboština. Sve to nh se pričinjalo licenijerno i grdno, te odmali pomislih: ne ću tamo. No pošto još imah šest dana vremena, smislih po svom lijenom običaju, da se odlučim u zadnji čas. Medutim obuzimahu me stara zlovolja i mrtvilo. Bacih misao o idili; nijesam više mario ni za Talijance, niti za krasnu plavokosu gospođu; niti za koju drugu osobu u gostionici. Provodio sam svoje dane skitajući se teška srca po poljima, sjedeći ure i ure na rudini, slušajući vjetar kako vije, i prateći sporo kretanje sijena. Kesteni Pellia, livade Oranske, osamljena ždrijela Val Mara valjada će se mene sjećati. U svojim šetnjama ne sretah nigda nikoga; ne viđah građanskih lica, izvan onijeh kod table d' liote, uvijek mučaIjivih i svečanih. Na 1. jula u večer, okolo 10 sah., čitao sam u svojoj sobi rastvorenijeh prozora; kad čuh udarati na slabu pianofortu u dvornici komad Gran scena patetica Clementia, što ga slušah u Vas toliko puta. Cinilo mi se da je izvrsno odudaran, te siđoh u dvornicu. Udarala je jedna gospođa Engleskinja; a bijahu u dvornici skoro svi gosti hotela. Dvornica je na samotnom tlu; a ima vrata i dva prozora na pročelju kuće; izidoh i sjedoh u tmici vani. Noć bijaše burna. Sijevalo je neprestano, i ako grmjelo nije, a trijeskovi kao da su tamo preko jezera šibali crne oblake i divlje vrhunce, koji u onom naglom sijevanju kao da oživljivahu. Nad glavom mi nebo bijaše uvijek mračno, mračno bezdno pod našim nogama; a kad je zvuk glasovira prestao, odjeknuše u dubokim dolinama sva zvona obližnjih selaca. Dvije gospođe iziđoše i posjedoše blizu mene. Nijesam ih mogao vidjeti, ali osjetili miris ruža moje susjede: „Како je lijepo; je li?" reče ova engleski. Bijaše jedini ženski glas meni, tamo gore, poznat.