SRĐ

С РЂ

SRĐ

Год. \П ДУБРОВМИК, ОА јуна 1 QA7 Ood. VI. DUBROVNIK, j una I 3U / .

Бр. Br.

12.

BRAT OBLAKA.

Runeberg.'

Na visini, između divljega drvlja, daleko od drumova gdje od jeseni bu6i oružje, nahodi se siromašna koliba, kojoj za put neprijatelj nije obaznao. Gravran koji grakće u oblacima, piljug koji nasićen dolazi da se Ijulja na vrsima borova, vuk koji bježi kroz grm da sakrije kakav krvavi otražak, to su za nju jedini vjesnici mrcvarenja i boja, što se dolje bije. Večer je u oči nedjelje. U svojoj jadnoj kolibi sjedi zamišljen seljak; odmara se od nedjelnog truda, 6elo mu je naslonjeno na ruci, jedan lakat protegnut na trpezi; ali se njegov nemirni pogled često okreće. Posinak mu i kći, sami s njime u kolibi, ne opažaju njegov nemir, sjedeći kraj zida uvijenijem rukama, šakom u šaci, glavom naslonjenom jedan na drugoga, nijemi su, spokojni, sretni! Starac napokon progovora; a za onoga koji ga je razumio njegove su riječi bile znamenite. On pjevaše kao da je dokon, ali govoraše: „Vuk je rođen da bude kralj dubrava; jela raste da krasi šumu; ali sin čovjekov je li rođen za snagu i veličinu, ili za ništinu i prah"? Niko to ne zna! Ja sam vidio kad je čedo, jedne zimske večeri, došlo u moju kolibu, izgubljeno kao divlja tica u stanu ljudi. Njegova je glava bila gola, njegove noge gole u snijegu; kroz njegovu razbucanu haljinu vidjele su mu se prsi".

Izđade : „Serviska folksang-ar" (1833), prijevode i imitacije srpskijek narodnijeh pjesama.

34