SRĐ

612

СРЂ. — SRĐ.

Рошеп nekolicine Poljičana. — Ivan Pivčević. Preštampano iz „Našeg Jedinstva". U Spljetu. Brzotiskom Narodne Tiskare" 1907. М.ХУ1. str. 149. I vrijedilo je preštampati ove uspomene. Zadahnute su ljubavlju, a osoljene znanjem i povjesničkom pronicavosti, pa ponosom može doviknuti mladi profesor, a vrli otadžbenik, svećenik Ivan Pivcevie svojim kršnim i junačkim Poljičanima: „Mementote opera patrum vestrorum, quae fecerunt in generationibus suis." U sve je devet kratkih poglavlja, al je svako dobro istociljeno i procijeđeno na izvoru, te nema jedne bačene na brzu preko ruke. Evo ih po redu :

I. Žarko Dražojević do

32 str

II. Ivaniš Nenadić

52 „

III. Mile G-ojsalić

58 „

IV. Jelići

80 „

V. Marjanovići

93 „

VI. Nikola Ugrinović

116 „

VII. Agustin Kvinčić

128 „

VIII. Marko Sinovčić

145 „

IX. Don Jure Pezeljić, Mare Zulje-

vić, Bare Lekšić

149 „

Ova pagina, ovaj dobri list povijesti, naše povijesti, ide • od svrhe XIV. v. gotovo do svrhe XVII. v. (1686.) do provale turske na kaurske ćenare (granice). U ovoj knjižici g. Pivčević * nastoji da metodički ispita historiju, što ugađa čovjeku, te traži strogo istinu. Ovo mu svakako ne će biti prvijenci, pa će i dalje raditi, a da osvijetla davninu Poljica, ove zlamenite narodne slobodne općine, koja je od pamtivijeka sačuvala strogo svoju individualnost, što nam najbolje svjedoči statut Poljički i narodni običaji, navlastito narodna knjiga i pismenica, što je istovjetna s drevnom bosančicom, starom ćirilicom, koju je upotrebljavala i Dubrovačka republika, kao srpski i drugi balkanski vladari. Viđ. Vuletio-Vukasović.

* I Pavić je u Glasniku zemaljskog muzejau Bosni i Hercegovini g. 1903. objelođanio raspravu o Poljicima, u kojoj su bogate slike, a oprema krasna.