SRĐ

670

СРЂ. — SRĐ.

utvrđone vodile su žestoku borbu sa starješinama ostalih lavra. Tada su ponicali sporovi oko ranga manastira u općem manastirskom savezu. Zbog množcnja manastira i monaha nastala je nužda za trgovinom i zapostavljao se pravi poziv. Držalo se mnogo stoke. Tu je bilo mnoitvo starih monaha i mlađih ucenika, što je porađalo opasnost za monaški život. U ovoj periodi postadoše tri svetogorska ustava. Prvi je za vrijeme sv. Atanasija (oko 972.) i sastavio ga je sabor i prota u dogovoru sa carskim izaslanikom. Isprava se još čuva i zove se po jarećoj koži G arac )Drugi je ustav postao skoro na jednak način 1046. g. Treći je nastao nastojanjem patrijarhe Antonija 1394. I o njima čuvaju se dokumenti. Do 1046. velike lavre bjehu na vrhuncu svoje moći sve do početka XIV. v., kad uslijed najezde kotalanskih najamnika strašno postradaše manastiri, te im u prvoj polovini XVI. v. moć bješe strašno opala. Tim se okoristi prota da raširi svojii moć. U tome ga pomagahu car i patrijarha i tako dobije više povlastica, kao n. p. da igumani birani od manastira dobivaju protino priznanje. Zato prote imale su. kad su birane, hoditi u Carigrad u p:\trijarhe na rukopoloženje. Ali u drugoj polovici XIV. vijeka lavre podignu glavu na prota. '„Ovaj se potuži patrijarsi, koji pošalje izaslanike. Ovi sa saborom i protom izradiše 1394. treći ustav; po njemu samo igumau s Atanasija nije trebao da pita blagoslov, ali zato trebalo je da ide na rukopoloženje u Carigrad kao i prota To bješe nova rana na svetogorskoj upravi a ovi ustavi urediše napomenuta pitanja i mnoga druga sitnija. U ovoj periodi i đalje sve do naj

novijeg doba ističe se megjunorodn karakter Atona u pravostavnoj crkvi. Za stalno već na početku druge periođe zahvaljujući narodnosnoj trpeljivosti vizantinske carevine i crkve počeli su se javljati i veliki negrčki manastiri Tako za vrijeme sv. Atanasije manastir za Durđijance (Đurđijana bješe onda slobođna država) Tako i talijanska trgovačka kolonija grada Amalfia iz Carigrada u isto doba podiže veliki manastir Amalfljski. To je trajalo sve dok se Grci ne zavadiše sa zapadnjacima i dok ne propade amalfijska trgovina XIII. v. Tako po svoj prilici utemeljiše manastire i Rimljani i Sicilijanci; Rusi i Bugari se javiše XI. v. Poslije je nestalo Rusa i XV. v. manastir ruski sv. Pantelejmona deđe u srpske ruke; Bugari zauzeše manastir Zograf i drugi. Pred kraj XII. v. srpski veliki župan Nemanja i sin mu Rutko pređoše u grčku lavru Vatoped i sagradiše naokolo mnogo crkava. Napokon koristoći se srodstvom sa carem Aleksijem III. Komninom dobiše na poklon zapušteni manastir Helandar (od '/•£/.aVT '.iv = čun) (Hilandar, Hilendar, Filindar itd.), obilato ga obdariše i obratiše u veliku srpsku lavru, četvrtu po rangu od svih atonskili manastira. Pored toga sv. Sava osnova i srpsku isposnicu pod imenom „Tipikarnica sv. Save". Ove su zadužbine uveličavali Nemanjići XIII. v. i carevi grčki srodnici Nemanjića. Car Dušan oko polovine XIV v. osvoji Maćedoniju i Sv. Goru. Na saboru, gdje je bio prota sa drugim uglednim svetogorcima, arhijepiskopija u Peći bila je proglašena patrijaršijom. Iza krunisanja Dušan s Jelenom posjeti sv. Goru i obdari manastire nada sve Hilendar i Ruško (sv. Pantalejmona). To svjedoče njegove grčko hrisovulje. I poslije, g. 1364,