SRĐ

746

СРЂ. - SRĐ.

bosanski paša provalio u Dalmaeiju te poeetkom travnja skueio pod svoju vlast svu Krajinu od Cetine do Neretve, ali nije mogao osvojiti tvrdog Omiša. Turci su odmah zauzeli i gospoštinu Radobilju, pa su početkom nastajne godine 1500. provalili i u Poljica i zarobili do 150 stanovnika, a kako je tada u Hercegovini bio sandžakom neki poturceni Poljicanin. on je nastojao da i Poljica priznadu tursku vlast. Uza nj je pristajao Ivaniš Nenadic, potomak Jurja Dražojevica, te stao na to nagovarati i druge Poljičane, ali nije nalazio odaziva pa se sklonio u Mantovu i Bolonju, a kasnije nekako dopao u ruke Mlecića, koji ga zatocili u tvrgjavu u Veroni. Poljičani su bili od više godina povrgli običaj da biraju za svog kneza jednog spljetskog plemića, kako su to bili ugovorili god. 1444., pa ih sada opet nekako na to skloni mletački knez u Spljetu, i oni u siječnju 1503. izabraše Agustina Maričića, čiji su pregji bili takogjer iz Poljica. Maričić je odmah sa jakom četom Poljičana pošao i porušio četiri mosta, što su ih Radobiljani bili bacili preko Cetine, a to je učinio za to da Turci ne mogu preko njih provaliti u Poljica. Poljičani su sada živjeli u dobrim vezama sa Mlecima sve do god. 1507., kada je Nenadić pobjegao iz tvrgjave veronske i opet ih stao buniti protiv njih, koji i sada poslaše izvanrednog providura, koji je toliko uspio, da su Poljičani udariU Nenadića progonom iz domovine. 2. — Sve to nije ipak ništa pomoglo. Turci su nastavil 1 svoja četovanja i osvajanja, pa su u lipnju 1513. osvojili Cačvinu, Sinj, Nućak i obladali svom Cetinom kao i zamosorskim Poljicima. To je nagnalo Poljičane, koji nijesu primali niotkle pomoći, da se nagode s Turcima stavljajući se pod njihovu zaštitu, ali uz uvjet da im ostane netaknuta njihova nutrnja samouprava i da u Poljicima ne smije stanovati nijedan Turčin osim jedinog e m i n a, koji je imao da pobire ugovoreni harač. Poljičani su priznali tursku zaštitu iz gole nevolje, te nijesu vidjeli trena da ga se oslobode, pa su za to uvijek pružali pomoćnicu ruku tvrdom Klisu, koji je branio glasoviti Petar Kružić, po svoj prilici i sam Poijičanin iz Zvečanja. Oni su što više nešto kasnije obustavili i plaćanje ugovorenog harača, a Turci, da im se osvete, god. 1530., na broju ih desetak