SRĐ

747

đvanaest tisuća, provališe preko Žrnovnice u Poljica, orobiše i popališe Srinjine, Tugare i Gata, i tu se pod Gracem utaboriše. Junaci poljički, a bilo ih jedva jedna hiljada, sakupili se u vrJeti mosorske da otale vrebaju povoljnu zgodu, kako bi nenadno nasrnuli na Turke i odmazdili im se. U to stupi megju nje mlada Mile Gojsalić i reče im da se za nju mole Bogu, a ona da ide k paši, ne bi li joj pošlo za rukom upaliti barutanu. Sto rekla, to i izvršila. Barutana skočila u vazduh, a Poljičani navalili na smetene Turke, i što ne sasjekli to natjerali na skok Ilinac, gdje našli smrt u vrtoglavu sunovraćaju. Da izbjegnu ponovnim pljačkanjima, Poljičani su se malo iza toga opet izmiril: sa Turcima. Poslije smrti mladog kralja Ljudevita, koji je poginuo u bici na Mohačkom polju god. 1526., ugarski i hrvatski velikaši nijesu se mogli složiti u izboru novog kralja. Hrvati jedne stranke su izabrali Ferdinanda, vojvodu austrijskoga, a druga stranka izabere ugarskog plemića Ivana Zapoljca, porijetlom Bosanca. Ugri tako isto bjehu razdijeljeni na dvije stranke, te jedni izabraše Zapoljca a drugi Ferdinanda. Kao da je bilo i otprije malo nevolje, sada se počeše i oni boriti izmegju sebe. Zapoljac pozva u pomoć Turke. Posrednik izmegju Zapoljca i sultana bio je Mlečić Alviže Gritti, kojemu su sada 'i sultan i Zapoljac poklonili Poljica i naredili mu da otme Kružiću Klis. Gritti nije mogao doći sam amo, pa je mjesto sebe poslao svoga sumješćanina Nikolu Querini, koji je stigao u Poljica početkom ožujka 1532. On je učinio dosta štete Poljičanima, a bio se je na prijevaru ušuljao i u Klis, ali ga je Kružić brzo iz ujega istjerao. To se nije mililo njegovu gospodaru Grittiju, pa ga je pozvao nazad. Poljičani se sada opet odmetnuli i stali pomagati Kružića u nadi da će se njegovom pomoći otresti turske vlasti, ali kada im se i ta nada rasplinu, jer Turci 12. travnja 1587. ubili Kružića i osvojili Klis, oni se ponovno vratiše pod zaštitu mletačku. Mlecići im 15. studenoga iste godine potvrdiše sve stare povlasti, darovaše nešto oružja i obećaše svaku pomoć. Na žalost to bijaliu samo prazna obećanja, jer kada su god. 1540. sklopili mir s Turcima, ostaviše Poljica u njihovoj vlasti.