SRĐ

БИЉЕШКЕ. — BILJBŠKE.

763

Čudnovato je da Dr. Goodchild tvrdi da je on prije imao tu čašu i dajuje ondje zakopao i da ju je kupio u Bordigeri od trgovca starinara. Na istom je mjestu bio naden i krst i lanac zlatni, da niu se u pariškora hotelu pojavila prikaza, koja ga opomene da je u opasnosti i da je čaša iz Isusove posljednje večere i da je zakopa, te da će nakon deset godina biti nađena ; i zakopa je tako dobro, da je više nije mogao naći. Vještaci su mnijenja da je ovaj sud iz feničkog doba. Ovo je zaniinalo novinarstvo u Engleškoj i u drugim zemljamn. Treba počekati, dok se otkrije je li ovo sve prepredena prevara kakvog bezdušnika. — Prijenos kosti Zrinjskog i Frankopana и Wienerneustadtu. Poznato je da je Andrija II., kralj ugarski i hrvatski, svojom zlatnom bulom od 12'22. god. podijeljujući ustav bio velikašima dao i pravo resistendi i contradicendi, t. j. pravo da skoče na oružje, ako kralj povijedi taj ustav. Ovoje pravo ukinuo Leopoldo I. tek u saboru u Požunu 1687. god. Iza prvog rata s Turcima 1664. god. Ugri i Hrvati bjehu nezadovoljni zbog postupanja njemačke vojske u Ugarskoj i povrijeđivanja shibode protestanata i drugih uzroka, te ugarski i hrvatski velikaši skupiše vojsku protiv Leopolda I. a sporazumiše se i s dušmanima carevim, i sultanom i francenskim kraljem. Između tih velikaša bješe i Zrinjski i Frankopan, koji su uhapšeni i u Wienerneustadtu 1671. straćeni. Njihovi ostanci do današnjega dana ostadoše u Wienerneustadtu. Na molbu društva „Hrvatskog Zmaja" đopustilo je gradsko vijeće Wienerneustadtsko ekshumaciju i prijenos kosti u novi grob. Izaslanstvo Zmajevo stoga se uputi iz

Zagreba u Wienerneustadt, gdje ga gradsko vijeće primi naj ljubaznije. U izaslanstvu su bili gospoda Emilije pl. Laszo\vski, društveni predsjednik, Dr. Velimir Deželić, podpresjednik, Stj. Širola, tajnik, Filip Hajduković, odbornik i prof. Dr. Rudolf Horvat, redovni član. Dne 20. jula jmstupi se ekstrumaciji. U osam sahata u jutro je g. Hajduković služio misu u župnoj crkvi, gdje je grobna ploča Zrinjsko-Frankopanska. Tada se izaslanstvo zajedno sa podnačelnikom g. Sctnvarzom, kojije zastupao izočnog načelnika, i nekoliko Hrvata i Hrvatica uputilo na groblje. Tu dođoše i članovi oblasnog povjerenstva, Dr. med. Geiser, kotarski liječnik, i Dr. Leopold Jackel^ gradslti tajnik. Osim njih došla je i stara grobarica, gospođa Pugl i Franjo Karacson, onaj radnik, koji je 1P85. god. sa pokojnim grobarom Puglom pokopao Zrinsko-Frankopanske kosti u grob, iz kojega su se imale izvaditi kosti. Pošto se tačno ustanovilo mjesto groba, pristupilo se iskapanju, jer je Karacson tačno označio mjesto i položaj kostiju. U dubini od tri stope, kako je bilo unaprijed zapisnički označeno, našle su se kosti mučenika narodnih. Gradski fizik uz asistenciju cand. med. g. Frana Dulibića iz Beča konstatovao je starost kostiju ispitujući komad po komad. Karacson i grobarica Pugl priznali su identičnost kosti. One su tada položene na tkaninu od hrv. ruke narodno izvezenu u limeni lijes, te su prenesene u mrtvačnicu, pak je pod kosti stavljena hrvatska zemlja iz raznih mjesta Zrinsko-Frankopanskih. Hrvatice su tada stavile na kosti mnogo kitica hrvatskog cvijeća a blizu glave stavljenaje kutija sa ispravom na kvijeru potpisanom od nazočnika. Tada je kapelan