SRĐ

SLIKAR VLAHO BUKOVAC

akademika Šrepela, Brusinu, Kršnjavoga, pl. Đurkovića, Kolara, zagreba6kog župnika Borošu, Kornitzera, Farkaša, Malina, Kovacevića, Augustina, Bergera, Crnatka, Jakčina, Nosana, Pristera, Andrassya, Štiglica i vrlo mnogih drugih. Od otmjenih ličnosti u Dubrovniku i Dalmaciji spomenućemo portrete našega pjesnika grofa Meda Pucića, Miha Klaića, namjesnika Davida, biskupa Kalođere, Vrankovića, K. Vojnovića, pl. Vukovića. Osim toga ima i drugih više od stotine portreta u Zadru, u Spljetu, u Korčuli i u Dubrovniku, a iz našega grada spomenućemo portrete porodica: Bibica, Bošković, Bravaćić, Caboga, Curlica, DeGiulli, Marić, Papi, Pitarević, Zore i one Nika Amerlinga u dvorani općinskog vijeća, Dabrovića, Erbesa, malog Markoče, Ucovića i gosp. Marije Vučetić. Ako usporedimo starije Bukovčeve portrete sa novijim, otkađa je slikar ostavio i zaboravio Pariz, opazićemo u njemu velik napredak i razvitak, jer se u ovim posljednjim opaža po našem mnijenju savršenstvo posve zrelog umjetnika. I uprav prve njegove slike nijesu proste nekog da rečemo umjetnog načina, što je stranom posljedica upečataka pariske škole; a u posljednjim je potretima umjetnik dotjerao da prosto bojom stvori pravi pravcati život u slici, da se oslobodi od svakog manijerizma i da tačnošću nacrta tvori istinu u portretu; on se tako razvio do savršenstva i do toga, da posljednih godina udara biljeg svoje savršene umjetničke individualnosti svakoj svojoj slici. 0 ovoj razlici i o ov-om napretku može se svak u Dubrovniku uvjeriti ispoređujući stariju sliku pok. Nika Amerlinga sa slikom dr. Pera Cingrije, koje su izložene jedna blizu druge u dvorani općinskog vijeća.