SRĐ

MIHO PRACAT ****** пај veći dubrovački bogataš i dobrotvor. (nastavak)

piše A. Vučetić.

Vidjeli smo da je Miho Pracat kao i njegovi stariji i kao rodbina njegove druge žene, Vice, bio vlasnik brodova, pomorski kapetan i trgovac. Iz raznih podataka i izvora znaino za sedani broda, koji su bili ili njegovi, ili u kojim je imao udjela ili karata. Karati su broda sveđ do današnjeg dana djelovi njegove vrjednosti, koja se dijeli na 21 karata; ako se dakle za gradnju i opremu jednoga broda potrošilo 24.000 zlatnih škuda, tada je svaki karat vrijedio 1000 škuda. To postupanje sa vlasništvom brodova traje u Dubrovniku i drugovdje do danas ; a svaki karat može opet biti razdijeljen na dva, tri, četiri ili više vlasnika. Drugi je nacin dijeljenja vlasništva sistemom dionica od 100, 200 itd. kruna ; ako na pr. brod vrijedi 200.000 K a ima se skupiti glavnica za gradnju, izdace se n. pr. 2.000 dionica po 100 kruna. Karati su na ime vlasnika, a za prijenos vlasništva treba zakonita isprava, što kod dionica bez imena vlasnika ne treba. Podaci, po kojim znamo da je Pracat imao udjela u sedam broda, jesu stranom njegov testamenat, stranom knjige Diversa notariae, stranom podaci Appendinievi i podatak već napomenuti pisca A. L. Ti su brodovi bili: 1. Santa Maria cle Bison (= Gospa od Sunja); 2. San Oiovanni Battista ih La Bel/ina Piccola (= Sv. Ivan Krstitelj ili Mala Ljepušasta), 3. Santa Cattarina ili La Bellina Grande (= sv. Katarina ili Velika Ljepušasta), 4. Santa Annunziata (= Sv. Navještenje), 5. San Giacomo (= Sv. Jakob). 6. San Nicolo (= Sv. Nikola). 7. Santa Maria de Bisson e San Giovanni Battista. Nije ipak stalno da nije prvi brod isto što i drugi i što i sedrni, jer u podac'ma, u kojim su napomenuti prvi i drugi, može bit da su napomenuli samo skraćeno ime t. j. ime jednog samog