SRĐ

Pripovijetka o djevojci bez ruka u našoj literaturi. Frano Kulišić. —

Dubrovnik. — 1 —

Jedna versija ove, u svim literaturama poznate pripovijetke o djevojei bez ruka, ili bolje, gonjene djevojke, nalazi se u srpskim narodnijem pripovijetkama Vuka Karadžića pod № 33, a natpisom Zla maćeha. 1 Mi ćemo ovu versiju saopćiti sada u cjjelini, nek ćitalac odmah s početka vidi o čemu će se ovdje u glavnom govoriti, a iznijećemo pomenutu versiju zato, što su je kao taku označili i istakli A. Wesselofsky 2 i dr. koji su se bavili ovijem predmetom, a koje ne ćemo mimoići u ovom našem clanku. Kod nas je u naj novije vrijeme o ovoj pripovijeci izdao prof. Pavle Popović 3 veoma vrijednu studiju, koja nam je za pravo reći naj više povoda dala da se ovom stvari pozabavimo. Vukova Zla maćeha ovako glasi: Bio nekakav боек vrlo bogat i imao zlu i preopaku ženu s којош se drugi put vjencao, a imao je od prve žene samo jednu šćer blagu kao andio, dobru kao kruh, da joj u onome mjestu nije druge bilo, a pri tom bijaše i lijepa kao vila od gore, visoka kao jela, a tanka kao šibika, a rumena kao jabuka i u licu bijela kao gorski lijer. Ali vrag koji vazda o zlu nastoji, potakne ovu maćehu da nije mogla svoju pastorku koliko krv na ocima vidjeti, i mnogo bi je puta šćela ubiti ili đe obestrviti da je od svoga muža smjela. Jednom dođe zapovijest od cara da svaki ko pušku nosi ide na vojsku, te pocte i ovi čoek, i kad je htio krenuti dozove svoju ženu i zakune je svakijem kletvama da mu čuva šćer da, joj se ne bi što do1 V. Vuk: „Srp. Narod. prip. Beč, 1853. № 33. 2 A. Wesselofsky: Novella đella figlia del re di Dacia, Pisa, (Nistri) 1866. str. XI. 3 P. Popović: Prip. o djev. bez ruka u srpskoj i jugoslovenskoj književnosti. Studija. Beograd. 1906. [Izdanje Kr. Akademije].