SRĐ

БИЉЕШКЕ. — BILJEŠKE.

859

tiše se u Španju iza bjega na škotsku i irsku obalu. Brod dubrovački, koji učestvova u ovom preduzeću Filipa II., bješe od deset hiljada salmi i zvaše se: Santa A'laria delle Grazie et Santo Giovanni Battista, a pored španjolske nesreće podnese se junački. Dok se kupila Nepobjediva, on je kao trg-ovački brod krcao u Termini u Siciliji. Gospodar mu bješe Vincenzo di Pietro (Vicko Petrov) a kapetan Luka Ivanov Kinković ?) Ali mu prispi nalog od napuljskog potkralja da džebanom, oružjem i vojnicima pođe u Spanju, da se pridruži Nepobjedivoj. Stoga dobro oružan odjedri put Španje i dode u Kartagenu, otkle pođe ti Lizbonu u Portugaliji, onda španjolskoj pokrajini i tu se nađe s Nepobjedivom, koja je bila sva na okupu. Odovle se s njom uputi u Atlantik protiv engleskog brodovlja. Na dubrovačkom brodu izmedu ostalih mrnara bješe kalafatom (graditeljem broda) Ivan Miliov, kojemu je onda bilo 22 godine života, a tobdžijom (bombardiere) bješe Marko Petrov, a mrnarom Marin Božov, dubrovčanin; okrom toga bješe ili između njih, ili na drugom obližnjem brodu armade, Luka Paskov Marinov, koji je vidio rad dubrovačkog broda. Kad se Nepobjediva prvih dana septembra 1588. srazi s engleskim i hojandeškim brodovljem, dubrovački se brod junaoki boraše više dana nanoseći svaki dan mnogo štete Englezima. Ali posljednjeg dana bitke odio (squadra) engleskog brodovlja opkoli Santu Mariu i poče sipati na nj ubojita zrna iz mnoštva topova. Pored ove žestoke navale, Dubrovčani su se s broda hrabro tukli, ma i da neprijateljska zrna malo po malo probiše brod na sve strane, u svakoj visini

broda od površine morske do vrh njega i tako ga nagrdiše, da mu razderaše jedra, razlomiše arbule i raskidaše konope; neprijatelj ipak ne slomi hrabrost Dubrovčana, što više po svoj prilici klone duhom, jer što je mogao zarobiti brod, ostavi ga na moru slobodna. Tada kapetan promisli da spasi brod u kakvu luku. АИ žestoka oluja, koja biješnjaše oko dvadeset dana mjeseca septembra one godine, tek dopusti brodu da se iza požara za čudo spasi i da pristupi kraju škotskog ostrva Lagona (Largona) ili Mealin, kojeg je bio gospodar Mealin (Mealan). Santa Maria ostade tu mjesec đana, dok se potpuno popravi, namjerom također da spasi stvari koje su pripadale španjolskome kralju (biće eružje, topove, džebanu i drugo.) Za popravak potroši oko osam tisuća zlatnih škuda. Vlasnik ovog broda pravom odluči da će zahtjevati od španjolske vlade naknadu za štetu od ovih osam tisuća zlatnih škuda i javi se u tu svihu 3. jula 1590. vlasti u Ferrol kod Madrida, da bude pismeno ustanovljen dokaz štete. Navede za svjedoke kapetana i druge momke gore navedene, od kojih neki, kao kalafat Ivan Mihov i tobdžija Marko Petrov, te godine 1590. bjehu ukrcani na onom galeonu fiorentinskog vojvode, koji je također bio 1588 g. s Nepobjedivom. Vlasti španjolske primiše na zapis dokaz, ispitujući i svjedoke, to jest gore napomenute vlasnika i momke broda. Spis bi napisan španjolski a preveden talijanski, te poslije unesen u prijevodu u Diversa Notariae u Dubrovniku. Ovaj spis zauzimlje više listova u knjizi 1589—90 i nalazi se na listu 156. do 163. Ovaj spis pripovijeda samo zgode, koje je onda 1588. g. imala St, Maria.